Vjera - put izbora

Bog je među nas došao da bi nas spasio pokazavši svoju ljubav. Naš odgovor na spašenost jest molitva, i odatle potreba molitve. Molitva jest prostor blizine s Bogom, prostor dijeljenja dobara, prostor u kojem se događa čudesna razmjena gdje nam Bog daruje sebe, a mi svoj život njemu

Zrelost vjere sa sobom nosi i pojedina nezaobilazna pitanja. Ta pitanja ukoliko ostanu neodgovorena uvijek nose i klicu sumnje, koja ne mora nužno biti prvi neprijatelj vjere. Možda su upravo krivi odgovori, krivi načini shvaćanja poslanja Crkve i nas vjernika, kriva shvaćanja molitve, neprijatelji vjere jer je oni stavljaju u osnovno pitanje: ma čemu sve to? Sigurno smo se i mi često, susrećući se s takvim shvaćanjima vjere, zapitali: pa koji je smisao molitve? Koji je uopće smisao Božjeg dolaska među nas ljude te zašto smo mi potrebni Bogu? Ta i takva pitanja uvijek nas stavljaju pred svojevrsni zid koji se ne da preskočiti samo svojim razmišljanjem, ali niti samo nametnutim mišljenjem sa strane ili tzv. katekizamskim odgovorom. Spoj vlastitog razmišljanja i susret s Bogom po njegovoj riječi i po njegovu narodu mogu nam dati ispravan odgovor na naša traženja.

Čitanja današnje nedjelje, XXV. kroz godinu, u svojim sadržajima predlažu neke od temeljnih odgovora na naša životna pitanja vjere. Prvo čitanje iz proroka Amosa govori nam o tako aktualnom pitanju zlouporabe ljudi i njihova rada. I danas, kao i u vrijeme proroka Amosa, ima ljudi koji misle da mogu „siromaha kupiti za novac, a potrebita za sandale“, te na taj način pokazuju kako im čovjek, kao stvoreno biće sa svojim dostojanstvom ne znači ništa, te kako će vrlo lako preko njega prijeći kršeći ljudska prava. No da bi apsurd bio veći, takvi su upravo oni koji pišu ta ista ljudska prava. Ali Bog stvoritelj i poznavatelj ljudskih srdaca, onaj koji nas učini malo manjim od Boga obećaje: „Dovijeka neću zaboraviti nijednog djela vašega!“ Naša su djela zapisana pred licem Božjim i ne smijemo zaboraviti da nas prije ili kasnije čeka Božji pogled u tu našu knjigu života. I tako dobivamo odgovor na jedno od mnoštva pitanja: ne živimo samo za danas, i ne živimo sami na svijetu. Bog pamti tvoja djela, ne zaboravi ni ti njegovih djela u svojem životu.

Drugo čitanje donosi nam dio iz pisma Pavla apostola, svojem prijatelju i učeniku Timoteju. U ovom kratkom odjeljku Pavao nam govori o važnosti molitve za sve jer Bog nije došao među ljude spasiti samo neke odabrane pojedince koji su zbog svoje 'svetosti' bili čitav život mrzovoljni na one koji se protive njihovu Bogu, nego je Bog došao spasiti sve ljude i žele da svi dođu do spoznanja istine. Doći do spoznanja istine može se samo kroz život s Istinom. Život s Kristom obećava pogled u svu istinu, istinu koja odgovara objektivitetu i istinu koja ne postiđuje pred licem Svevišnjega. Posrednik te istine, istine Boga i ljudi jest Isus, Isus koji svoj život dade kao otkup za sve. Ljubav ne zna drukčije nego darovati sve i zato upravo Krist svojima daruje sve. Daruje im svoj život, svoje božanstvo, svoj sinovski odnos s Ocem. Dobismo i u ovoj riječi odgovor na neka od naših pitanja: Bog je među nas došao da bi nas spasio pokazavši svoju ljubav. Naš odgovor na spašenost jest molitva, i odatle potreba molitve. Molitva jest prostor blizine s Bogom, prostor dijeljenja dobara, prostor u kojem se događa čudesna razmjena gdje nam Bog daruje sebe, a mi svoj život njemu. Zato kršćanin ne može živjeti bez odnosa sa svojim Gospodinom jer je nužno identitet kršćanina, kako vidimo, vezan uz Boga koji ga spašava.

Evanđelje današnje nedjelje pak naglašava jednu riječ spominjući je češće. Ta riječ jest vjernost. Danas kao da je vjernost ugrožena. Vjernost bračnome drugu smatra se staromodnom, dok vjernost Bogu u daru čistoće izrugivana je kroz današnje medije, koji promoviraju tzv. 'otvorenu seksualnost' pod geslom „užitak, ovdje i sada“. Ako je nekad vjernost bila na kušnji to je onda u ovom vremenu. Je li onda od Boga 'moralno' tražiti od nas kršćana XXI. st. vjernost, i to ne samo u velikim nego i u malim stvarima? Važno je ipak u tom zahtjevu prepoznati kako Bog od nas ništa ne traži što on sam ne daje, odnosno što on sam jest. Tako nam psalmist predstavlja Boga kao onoga koji je „vjeran i bez zloće“ (Ps ). Ta vjernost Boga prvenstveno se očituje u svakodnevici, a njezina veličina je tolika da ide do križa, ali ne ostaje na njemu. Vjernost Boga nastavlja se do uskrsnuća te je kao takva prikladna za poučavanje. I zato učiti iz Božje vjernosti svojemu narodu znači postajati svakodnevno vjeran njemu. Unatoč svojih nevjernosti u malim stvarima, važno je prepoznati služimo li Bogu ili bogatstvu. U tome se očituje naš kršćanski život i život vjernosti: u odabiru Boga ili bogatstva. A što ćemo izabrati na nama je.