Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. (Gal 6, 14)
Kad je Bog stvorio čovjeka želio je s njim prijateljevati, pa mu je povjerio sve stvoreno. Na sotonin nagovor prvi čovjek se suprotstavio Bogu i razvrgnuo prijateljstvo svojim nepovjerenjem prema Bogu koji mu je sve povjerio. Čovjekov iskonski grijeh sastoji se u tome da se čovjek uzoholio i htio biti kao Bog. Stari zavjet nam svjedoči koliko je puta Bog pružao ljudima ruku pomirenja, a isto tako i koliko puta su ljudi tu ruku odbijali. U punini vremenâ Bog pokazuje čovjeku koliko ga voli, te on sam postaje čovjekom. Živio je naizgled običnim životom ljudi svoga vremena, bio je vjerski učitelj, ali je zbog svoga naviještanja istine i radosne vijesti navukao na sebe gnjev vjerskih glavara koji su ga optužili i predali rimskoj vlasti, koja ga je osudila na smrt, bojeći se još jedne židovske pobune. Za vrijeme svoga propovijedanja okupio je učenike, tješio je potlačeni narod, čudesnom moći liječio je bolesne. Nakon uhićenja ostao je sam. Narod koji se njime oduševljavao i klicao mu: Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! (Mk 11, 9b), sada viče: Raspni ga! (Mk 15, 13b), učenici koji su se oduševljavali njegovim naukom sad su se razbježali, protiv njega su svjedočili lažni svjedoci, mučen je i osuđen na smrt razapinjanjem kao da je najveći razbojnik. A ipak je Bog! Beskrajna veličina njegove ljubavi i milosrđa očitovala se na križu kad je molio: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk 23, 34b) i kad nije htio upotrijebiti božansku silu dok su ga izazivali: Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist, Božji Izabranik! (Lk 23, 35b), nego ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što je strigu, usta svojih ne otvori. (Iz 53. 6-7)
Veličinu Kristove ljubavi na križu najbolje je otkrio sv. Pavao. Posebno me zadivljuju njegove riječi iz poslanice Rimljanima: Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra netko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. (Rim 5, 7-10) Svjestan naše ljudske slabosti i grešnosti, ali i Božjeg milosrđa i ljubavi Pavao ponosno kliče: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. (Gal 6, 14)
Zato i mi upravimo pogled u Raspetoga svjesni da smo sami slabi i nemoćni. Ponosni na to da smo otkupljeni njegovom krvlju mijenjajmo svoj život, vršeći, poput njega, volju Očevu. Promatrajući Krista, Boga raspetog na križ, i naša patnja može postati lakša, a naš život dobiti smisao u vječnoj sreći uskrsnuća.
