Tko hoće biti Isusov učenik ne smije više ljubiti nikoga (to znači semitski izraz „tko ne mrzi“) pa ni sam svoj život u odnosu na Isusa jer tek u odnosu na Isusa svaka druga ljubav dobiva smisao. Tko ima Isusa ima sve.
Vrijeme je početka škole. Učenici su se vratili u svoje gradove i sela, spremili sve što je potrebno, skupili volje (netko više, netko manje) i učitelji su spremni: škola može početi. Mnogo toga predvidivog i nepredvidivog čeka ove školske godine: nova znanja i produbljivanje starih, nova poznanstva i prijateljstva te produbljivanje starih, trud i igra, uspjesi i neuspjesi- sve ono što čini život učenika i učitelja.
Isus nas poziva danas da pođemo u njegovu školu. Ali zašto bi uopće morali poći u tu školu? Mi zapravo ne moramo već nas Isus poziva da mu u svojoj slobodi odgovorimo. Naučili smo mi na vjeronauku i u crkvi da je on pravi učitelj, da je on Krist i Gospodin, pravi Bog i pravi čovjek, naš Spasitelj i Otkupitelj. Sve je to istina. Ali on sam jest Put, Istina i Život i hoće da mi svojim životom to iskusimo, da budemo njegovi učenici i svjedoci. Zato nas zove u svoju školu.
Isus postavlja neke uvjete na prijamnom ispitu za njegovu školu. Traži više nego na bilo kojem prijamnom ispitu- traži moje vrijeme, moje srce, moj život, moje sve. Rekli bi odakle mu pravo da toliko traži. Ali on je već dao sve za mene- i vrijeme i srce i život: sve i zato ima pravo tražiti sve. On je pokazao na križu koliko me ljubi i želi ljubav zauzvrat. Sve to Isus nas želi učiti u svojoj školi.
Tko hoće biti Isusov učenik ne smije više ljubiti nikoga (to znači semitski izraz „tko ne mrzi“) pa ni sam svoj život u odnosu na Isusa jer tek u odnosu na Isusa svaka druga ljubav dobiva smisao. Tko ima Isusa ima sve.
Zajednica Lukinih kršćana zna što znači nositi križ, zna kako je Gospodin od sredstva mučenja, sramote i okrutne smrti napravio sredstvo našega spasenja. Zato Isus poziva na križni put za njim. Taj križni put teče kroz sve dane našeg života kada i mi gledajući u Isusa pretvaramo svoj trud, boli, neuspjehe, nerazumijevanja preko molitve Ocu nebeskome u blagoslov za sebe i čitav svijet. Taj križni put teče sve do Kalvarije gdje i mi bivamo s Isusom raspeti da bi mogli i uskrsnuti s njime. Snagu za taj hod za Isusom dobivamo u svetim sakramentima koje nam je on zaslužio svojim Otajstvom muke, smrti, uskrsnuća i slanja Duha Svetoga. Sve nas to Isus želi učiti u svojoj školi.
Isus traži od svojih učenika da se odreknu svega što posjeduju. Ovdje se ne radi samo o materijalnom posjedu nego i o duhovnom. Treba se odreći svojih predrasuda, uvjerenja i planova. Treba biti poput malog djeteta koje polazi u prvi razred škole- jer takvih je kraljevstvo Božje. Treba prihvatiti i druge učenike u Isusovoj školi, svoju ljubljenu braću kao što u drugom čitanju Pavao poziva Filemona da prihvati Onezima. Svi smo u Isusovoj školi početnici.
Možda smo preplašeni,tjeskobni, zabrinuti, bojimo se. Pitamo se možda što Bog sada točno, konkretno traži od mene, što je njegova volja. Eto nam rješenja u prvom čitanju. Pošalji nam, Gospodine, Duha svoga Svetoga da nas on uvodi u svu istinu i njegovo sveto djelovanje (kao što čezne sveti Franjo) neka bude uvijek s nama. Daj, Oče, da poslušni Duhu svakog dana sve više napredujemo u Isusovoj školi. Amen.
Isus nas poziva danas da pođemo u njegovu školu. Ali zašto bi uopće morali poći u tu školu? Mi zapravo ne moramo već nas Isus poziva da mu u svojoj slobodi odgovorimo. Naučili smo mi na vjeronauku i u crkvi da je on pravi učitelj, da je on Krist i Gospodin, pravi Bog i pravi čovjek, naš Spasitelj i Otkupitelj. Sve je to istina. Ali on sam jest Put, Istina i Život i hoće da mi svojim životom to iskusimo, da budemo njegovi učenici i svjedoci. Zato nas zove u svoju školu.
Isus postavlja neke uvjete na prijamnom ispitu za njegovu školu. Traži više nego na bilo kojem prijamnom ispitu- traži moje vrijeme, moje srce, moj život, moje sve. Rekli bi odakle mu pravo da toliko traži. Ali on je već dao sve za mene- i vrijeme i srce i život: sve i zato ima pravo tražiti sve. On je pokazao na križu koliko me ljubi i želi ljubav zauzvrat. Sve to Isus nas želi učiti u svojoj školi.
Tko hoće biti Isusov učenik ne smije više ljubiti nikoga (to znači semitski izraz „tko ne mrzi“) pa ni sam svoj život u odnosu na Isusa jer tek u odnosu na Isusa svaka druga ljubav dobiva smisao. Tko ima Isusa ima sve.
Zajednica Lukinih kršćana zna što znači nositi križ, zna kako je Gospodin od sredstva mučenja, sramote i okrutne smrti napravio sredstvo našega spasenja. Zato Isus poziva na križni put za njim. Taj križni put teče kroz sve dane našeg života kada i mi gledajući u Isusa pretvaramo svoj trud, boli, neuspjehe, nerazumijevanja preko molitve Ocu nebeskome u blagoslov za sebe i čitav svijet. Taj križni put teče sve do Kalvarije gdje i mi bivamo s Isusom raspeti da bi mogli i uskrsnuti s njime. Snagu za taj hod za Isusom dobivamo u svetim sakramentima koje nam je on zaslužio svojim Otajstvom muke, smrti, uskrsnuća i slanja Duha Svetoga. Sve nas to Isus želi učiti u svojoj školi.
Isus traži od svojih učenika da se odreknu svega što posjeduju. Ovdje se ne radi samo o materijalnom posjedu nego i o duhovnom. Treba se odreći svojih predrasuda, uvjerenja i planova. Treba biti poput malog djeteta koje polazi u prvi razred škole- jer takvih je kraljevstvo Božje. Treba prihvatiti i druge učenike u Isusovoj školi, svoju ljubljenu braću kao što u drugom čitanju Pavao poziva Filemona da prihvati Onezima. Svi smo u Isusovoj školi početnici.
Možda smo preplašeni,tjeskobni, zabrinuti, bojimo se. Pitamo se možda što Bog sada točno, konkretno traži od mene, što je njegova volja. Eto nam rješenja u prvom čitanju. Pošalji nam, Gospodine, Duha svoga Svetoga da nas on uvodi u svu istinu i njegovo sveto djelovanje (kao što čezne sveti Franjo) neka bude uvijek s nama. Daj, Oče, da poslušni Duhu svakog dana sve više napredujemo u Isusovoj školi. Amen.
