Jeste li već štogod razmišljali o susretu? Da, ima raznih susreta. Ima susreta s predmetima i osobama. Ima susreta kratkih i dugih, susreta "slučajnih" i namjeravanih, susreta ugodnih i neugodnih, susreta površnih i dubokih.
Ima osoba koje bi ponekad rado susreli, a ponekad bi najradije pobjegli od njih. Ima i susreta koji duboko označe i odrede život. Pokušajte proputovati sjećanjem. Sjetit ćete se mnogih ljudi i događaja.
Jeste li se susretali s ljudima koji imaju vremena, s ljudima koji zapravo dopuštaju da se susretnete sa samim sobom? Da, sjećamo se i pogleda pri susretima. Ponekad osjećamo- vidi sve loše u meni i bojimo se, a ponekad- smijem biti kakav jesam, čak u pogledu vidim prihvaćanje i ljubav. Neki ljudi imaju nešto od svjetlosti koja nas obasjava, od duha koji nas tješi, od vatre koja nas grije, od mira koji nas smiruje, od Neba koje nam daje nadu. Pa da, to i jest svrha susreta: ponuditi barem komadić sreće kao što i riječ "susret" izvorno ima vezu s riječju "sreća".
Da, takvi su naši ljudski susreti. Ali danas se sjećamo i slavimo susret u jeruzalemskom hramu između Sina Božjega i proroka Šimuna odnosno proročice Ane, tj. susreta Krista i njegova naroda. Ponukan od Duha, dođe u Hram, primi dijete u naručje, blagoslovi Boga i izreče svoj divan hvalospjev: "Sad otpuštaš slugu svojega." Susret Staroga i Novoga zavjeta, obećanja i ispunjenja, očitovanje "svjetlosti na prosvjetljenje narodā". Šimunove oči vide spasenje Gospodnje i sad se mogu u miru zatvoriti. Takav je susret vjernika s Kristom.
Taj Krist kojega Šimun drži u naručju jest "mir naš", "svjetlost svijeta", "put, istina i život", ali on je i "znak osporavan" kao što Šimun proreče njegovoj majci Mariji. Njoj je uistinu mač probo dušu pod križem Sinovljevim. Pod križem njegovim ljudi se odlučuju za svoju smrt ili život. Križ njegov obasjava sve naše susrete i otvara nam zoru uskrsnuća. Bio nam blagoslovljen svaki naš susret!
Jeste li se susretali s ljudima koji imaju vremena, s ljudima koji zapravo dopuštaju da se susretnete sa samim sobom? Da, sjećamo se i pogleda pri susretima. Ponekad osjećamo- vidi sve loše u meni i bojimo se, a ponekad- smijem biti kakav jesam, čak u pogledu vidim prihvaćanje i ljubav. Neki ljudi imaju nešto od svjetlosti koja nas obasjava, od duha koji nas tješi, od vatre koja nas grije, od mira koji nas smiruje, od Neba koje nam daje nadu. Pa da, to i jest svrha susreta: ponuditi barem komadić sreće kao što i riječ "susret" izvorno ima vezu s riječju "sreća".
Da, takvi su naši ljudski susreti. Ali danas se sjećamo i slavimo susret u jeruzalemskom hramu između Sina Božjega i proroka Šimuna odnosno proročice Ane, tj. susreta Krista i njegova naroda. Ponukan od Duha, dođe u Hram, primi dijete u naručje, blagoslovi Boga i izreče svoj divan hvalospjev: "Sad otpuštaš slugu svojega." Susret Staroga i Novoga zavjeta, obećanja i ispunjenja, očitovanje "svjetlosti na prosvjetljenje narodā". Šimunove oči vide spasenje Gospodnje i sad se mogu u miru zatvoriti. Takav je susret vjernika s Kristom.
Taj Krist kojega Šimun drži u naručju jest "mir naš", "svjetlost svijeta", "put, istina i život", ali on je i "znak osporavan" kao što Šimun proreče njegovoj majci Mariji. Njoj je uistinu mač probo dušu pod križem Sinovljevim. Pod križem njegovim ljudi se odlučuju za svoju smrt ili život. Križ njegov obasjava sve naše susrete i otvara nam zoru uskrsnuća. Bio nam blagoslovljen svaki naš susret!
