Crkva danas slavi svetkovinu Tijelova ili, punim nazivom, Svetkovinu presvetog Tijela i Krvi Kristove. Katolici posebnom svetkovinom slave otajstvo Božje prisutnosti u sakramentu euharistije.
Ovim blagdanom slavimo Kristov velebni dar - sakrament euharistije koji je Isus ustanovio na Posljednjoj večeri, kada nam je dao samog sebe za hranu. Sveti Ćiril Jeruzalemski piše: "U liku kruha daje ti se Tijelo, a u liku vina daje ti se Krv. Primajući Tijelo i Krv Kristovu postaješ njegov ‘sutjelesnik i sukrvnik’." Tijelovo nam pokušava posvijestiti da je u otajstvu svete euharistije Bog prisutan ne simbolički ili prividno nego stvarno i osobno.
Krist je, ne želeći nas ostaviti kao siročad, dao svoj život za nas i darovao nam je u sakramentima znakove svoje djelotvorne i stvarne prisutnosti. Jedan pak sakrament koji se na poseban način ističe pred drugima jest upravo euharistija. Svi sakramenti, naime, izražavaju Isusovu prisutnost i djelotvornost među nama, ali po euharistiji se to događa na poseban način. Koliko god mi kritizirali današnje vrijeme, ono ipak vapi za pažljivim slušanjem otkucaja Kristovog srca. Naš svijet itekako cijeni trenutke meditacije i tihog predanja. Sakrament euharistije odgovor je na našu potrebu i potragu. Euharistija kao takva nije samo puko svođenje na pravo tijelo pravu krv Kristovu, nego ona obuhvaća cijelu osobu Isusa Krista, gdje su ljudska i božanska narav nerazdruživo sjedinjene. I još više: obuhvaća čitavo Kristovo čovještvo, sav njegov ljudski život i čitavo Kristovo božanstvo. Čitavu njegovu božansku stvarnost. Moglo bi se nadodati, tu je prisutno i čitavo Presveto Trojstvo. Ako se realno gleda, može se uočiti koja se dubina i koje bogatstvo nalaze u tom sakramentu, koji je misterij, te je i kao takav ostavljen u nama, kako bismo neprestano ponirali u njega. Tu naše biće stoji pred Ljubljenim. Gdje se ljubav događa u tišini. On sasvim za nas, a mi u Njemu. Tu se događa odnos između osoba.
Pred tom stvarnošću Svevišnjega, prisutnog u maloj hostiji, najbolje odgovara šutnja. I Marija je šutjela pred Isusom. Dopustimo da i mi budemo obuhvaćeni tom šutnjom, koja nam donosi radost i mir. Rastimo u Njemu i s Njim, kao baštinici budućeg uskrsnuća, kada će uskrsnuli Isus zablistati i u nama.
Krist je, ne želeći nas ostaviti kao siročad, dao svoj život za nas i darovao nam je u sakramentima znakove svoje djelotvorne i stvarne prisutnosti. Jedan pak sakrament koji se na poseban način ističe pred drugima jest upravo euharistija. Svi sakramenti, naime, izražavaju Isusovu prisutnost i djelotvornost među nama, ali po euharistiji se to događa na poseban način. Koliko god mi kritizirali današnje vrijeme, ono ipak vapi za pažljivim slušanjem otkucaja Kristovog srca. Naš svijet itekako cijeni trenutke meditacije i tihog predanja. Sakrament euharistije odgovor je na našu potrebu i potragu. Euharistija kao takva nije samo puko svođenje na pravo tijelo pravu krv Kristovu, nego ona obuhvaća cijelu osobu Isusa Krista, gdje su ljudska i božanska narav nerazdruživo sjedinjene. I još više: obuhvaća čitavo Kristovo čovještvo, sav njegov ljudski život i čitavo Kristovo božanstvo. Čitavu njegovu božansku stvarnost. Moglo bi se nadodati, tu je prisutno i čitavo Presveto Trojstvo. Ako se realno gleda, može se uočiti koja se dubina i koje bogatstvo nalaze u tom sakramentu, koji je misterij, te je i kao takav ostavljen u nama, kako bismo neprestano ponirali u njega. Tu naše biće stoji pred Ljubljenim. Gdje se ljubav događa u tišini. On sasvim za nas, a mi u Njemu. Tu se događa odnos između osoba.
Pred tom stvarnošću Svevišnjega, prisutnog u maloj hostiji, najbolje odgovara šutnja. I Marija je šutjela pred Isusom. Dopustimo da i mi budemo obuhvaćeni tom šutnjom, koja nam donosi radost i mir. Rastimo u Njemu i s Njim, kao baštinici budućeg uskrsnuća, kada će uskrsnuli Isus zablistati i u nama.
