Mi se sasvim lako možemo naviknuti da svake nedjelje odemo na misu, poslije na piće i sve to okrunimo jednim lijepim obiteljskim ručkom te tako iz nedjelje u nedjelju, a da uopće i ne razmišljamo o onom što činimo. Baš zbog toga je potrebna priprava za svetu misu.
Današnje evanđelje donosi nam izvješće o Isusovu prikazanju u Hramu. Josip i Marija odlaze u Jeruzalem izvršiti izraelski zakon, tj. obaviti obred prikazanja prvorođenčeta i obred čišćenja. Luka nam veoma šturo govori o samom tom činu, njega zaokuplja nešto sasvim drugo, točnije netko drugi, a to su starac Šimun i proročica Ana.
Promotrimo najprije starca Šimuna. On je nakon susreta sa novorođenim Bogom bio sav ispunjen Duhom Svetim da je bio spreman odmah poći nebeskom Ocu. Njega ništa više od zemaljskog nije oduševljavalo. Proročica Ana je odmah po susretu s Isusom stala hvaliti Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema, što će reći mesijansko otkupljenje izabranog naroda, pripovijedala o djetetu. A upravo ovakvo iskustvo živoga Boga, kako su ga imali priliku iskusiti starac Šimun i proročica Ana imamo i mi svaki dan na oltaru za vrijeme svete mise, čak štoviše mi imamo mogućnost iskusiti i više, jer imamo priliku blagovati njegovo tijelo i krv, na čemu su nam i anđeli „zavidni“. Pod svetom misom Isus nam se u potpunosti daruje. To je onaj isti Isus koji se rodio u štalici, koji je hodio našom zemljom čineći dobro, koji je mučen i raspet na križu, koji je uskrsnuo i sjedi s desna Ocu, Živ da se za nas žive zauzima. Iz tog razloga se misa s pravom naziva rajem na zemlji te je stoga važno uvijek prije svete mise razmisliti kakvom divnom otajstvu pristupamo i iz tog otajstva crpiti snagu i moć da donesemo plodove dostojne obraćenja. Mi ne samo da možemo postati Šimun ili Ana koji su osluškivali Božju riječ u Hramu, mi možemo po svetoj euharistiji postati sami Hram, trajno prebivalište Božje.