Sve što se izdogađalo na gori bilo je potrebno da učenike uvjeri da je Isus doista sin Božji, iako ga čekaju muka i smrt.
Mt 17, 1-9
U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Blagdan je slavnog Preobraženja Gospodinova. Proslavljenog Boga već nam nekako, kao uvod, opisuje čitanje iz Starog zavjeta, odnosno iz Knjige proroka Daniela. Daniel govori o Bogu u slavi, kako s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji i ide Pradavnome koji mu predaje vlast, čast i kraljevstvo. Spominje još prijestolje i kraljevstvo koje je vječno, neprolazno i koje nema propasti. Služba čitanja se nastavlja psalmom u istom tonu, a drugo čitanje iz Petrove poslanice nam potvrđuje današnji događaj iz evanđelja. Petar-Stijena, nekada Šimun ribar, sada preobražen svjedoči vlastitim životom o Preobraženju Gospodinovu.
Nemoguće je doživjeti Boga u svom životu i ostati nepreobražen, nepromijenjen. Naravno, iskustvo Boga nije garancija svetosti, niti to da više nikad u životu nećemo (po)griješiti. Bog mijenja nas, ali on ostaje uvijek isti. Šimuna, priprostog ribara, preobrazio je u Petra, vođu Crkve. Savla, progonitelja kršćana, Isus preobražava u gorljivog propovjednika svoga imena. Istina, Bog je čudesno promijenio njihove živote, kao i živote mnogih svetaca. Jednako tako i danas čudesno mijenja i upravlja živote svakoga od nas, ali i traži jednu stvar. Ona je jednaka za sve, ali traži je od svakoga posebno, a zove se ustrajnost u vjeri. Šimun nije postao Petar jer je bio samouvjeren, nego jer je vjerovao Isusu koji ga i odabire. Isus svojim učenicima na jednom mjestu govori: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.”
Ljudskim očima gledano, Isus je oko sebe okupio najgoru ekipu, najgori tim ljudi za učiniti nešto veliko. Izabrao je Petra, običnog ribara, koji će ga triput zatajti, Mateja carinika koji je bio omražen među Židovima, a takvoga sigurno ne želite imati u društvu. Da ne spominjem Mariju Magdalenu ili tek Judu, koji će ga predati farizejima i ljubazno izdati poljupcem, kao i sve one ostale učenike koji će pobjeći od njega i napustiti ga čim nastane frka. Ipak, svi su oni promijenili svijet – pa čak i Juda. Razlika između njih i Jude je ta što oni nisu imali ništa osim povjerenja u Boga, a samo to je bilo i potrebno. Juda je bio s Bogom, ali nije gledao u Boga. Gledao je samo svoju korist. U jednom ulomku stoji da je svećeničke glavare, kad im je otišao jer je znao da se raspituju o Isusu, upitao što će mu dati da im ga preda (Mt 26, 15). Juda je bio koristoljubiv, ali ne samo to, bio je i kradljivac. Kad je Isus jednom prilikom bio na večeri kod svojih prijatelja Lazara, Marte i Marije, koja mu je nardovom pomašću pomazala noge, Juda je upitao zašto se ta mast nije prodala a novac podijelio siromasima, dok u nastavku stoji ovako: “To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.” Juda je bio tako blizu Bogu, a istovremeno tako daleko. Njegov pogled je tako postajao sve manje usmjereniji na Isusa i ono što on govori. Ipak, Isus je izabrao Judu, a Juda izabire da ga izda.
Tako Isus u današnjem evanđeoskom ulomku Isus izabire Petra, Jakova i Ivana da pođu s njim na goru da se pomole i tamo se pred njima preobrazi. Evanđelist opisuje kako je Isusovo lice zasjalo kao sunce, a haljine su mu izgledale bijele kao svjetlost. S njim su bili još i Mojsije i Ilija. Njih dvojica su glavni predstavnici Staroga zavjeta. Preko Mojsija Bog je oslobodio svoj narod iz egipatskog ropstva, vodio ih pustinjom i doveo u Obećanu zemlju. Mojsije je bio posrednik između Boga i ljudi, molio se Bogu za narod, a narodu prenosio Božje poruke i zakone. Ilija je bio najveći od proroka u Starome zavjetu. Njih dvojica pojavili su se uz Isusa kao najvećeg proroka i zakonodavca. Oni tako svjedoče Petru, Jakovu, Ivanu i svima nama da je Isus Krist Mesija koji ima doći. Ali ne samo to! Židovi su bili uvjereni da neće ostati na životu ako vide Boga “licem u lice”. Zato Mojsije i Ilija ovdje još svjedoče kako bi uvjerili silno preplašene apostole, jer sada gledaju Boga u slavi i svjetlosti, da ipak neće umrijeti. U Starom zavjetu stoji kako je Mojsije razgovarao s Bogom i kad je sišao s brda lice mu je sjajilo kao sunce, tako jako da je morao staviti koprenu, veo preko glave kad bi pričao s ljudima.
Petar je sada zbunjen i u strahu, jer pomalo (ne)shvaćaju što se događa, ali govori Isusu kako im je dobro biti tu i predlaže mu da naprave sjenice Mojsiju, Iliji i Isusu, ali je u strahu zaboravio na sebe i na druga dva učenika. Sve što se izdogađalo na gori bilo je potrebno da učenike uvjeri da je Isus doista sin Božji, iako ga čekaju muka i smrt. Mojsije i Ilija tome svjedoče, svojom pojavom ohrabruju učenike da povjeruju, a glas iz oblaka s neba to još više potvrđuje. Ponavlja se isti onaj glas kao na Isusovom krštenju: „Ovo je Sin moj Ljubljeni! Slušajte ga!“
Petar, Jakov i Ivan su pali na zemlju od straha i lice pokrili rukama, jer su se bojali da će umrijeti ako pogledaju Boga. Onda ih Isus poziva da ustanu i da se ne boje, te im naredi da ne spominju ovaj događaj nikome dok ne uskrsne. Kasnije apostoli u poslanicama svjedoče što su doživjeli: Petar u svojoj poslanici koju nam Crkva danas stavlja, a Ivan u svojoj poslanici riječima: "I vidjesmo slavu Njegovu - slavu, koju ima kao Jedinorođenac od Oca (Iv 1,14)"
Petar, Jakov i Ivan su vidjeli Isusovo preobraženje, ali još važnije bilo je kasnije preobraženje njihova srca, njihove nevjere u vjeru, koja će potom preobraziti svijet – sve do nas danas - od Mojsija i Ilije, preko apostola i svih svetaca Katoličke crkve preko kojih je Bog čudesno djelovao i iznova preobražavao lice Crkve i svijeta. I tako “samo” dvije tisuće godina.
Neka nam današnji blagdan Preobraženja Gospodinovog bude znak i putokaz kroz život. Molimo Isusa da preobrazi naše duše, naša srca i neka se naša malovjernost preobraze u vjernost i ustrajnost po kojima ćemo onda, promijenjeni mijenjati druge i svijet oko nas, baš kao sveti Petar, Ivan, Marija Magdalena, Pavao, sveti Franjo Asiški i toliki drugi u svoje vrijeme. Sada je naše vrijeme. Sada je red na nas.
