Suvremene okolnosti u kojima živimo često nas odvode na pitanje naših temelja otkrivajući ih kao odnose. Odnosima tako pripada bit čovjekova života.
Čovjek kao biće odnosa otkriva svoj identitet koji ga veže uz ljude. No, ta povezanost s ljudima kao i njezina utemeljenost koja se prepoznaje u poznavanju mogu biti zanijekani ukoliko se zaustavimo samo na sebi. Odnosi počivaju na dva stupa: stupu komunikacije i stupu poznavanja. Sama komunikacija s nekim nije još dovoljno svjedočanstvo odnosa. Tek poznavanjem te osobe, pokušajem misliti kako ona misli, stapajući svoj pogled s njezinim problemima i poteškoćama možemo reći da smo postigli određenu razinu odnosa s tom osobom. Današnje nas pak vrijeme ne potiče toliko na poznavanje osobe koliko na komunikaciju s osobama. Sve veće mogućnosti postizanja blizine putem televizije, telefona, mobitela, Interneta omogućavaju ulazak čovjeku u virtualni svijet komunikacije koji ne dovodi do željenog cilja.
Virtualni svijet nudeći zanimljive oblike komuniciranja pruža novu i primamljivu sliku poznavanja koje se ne temelji na osobnom iskustvu, već na poznavanju bez kontakata, bez stvarnog odnosa. Takvo poznavanje jest iznevjerena slika. Ona nije iskustvo susreta jer se ne događa stvarno prepoznavanje glasa, riječi, gesta. Virtualni svijet u koji nas uvode tehnološke mogućnosti nije zbiljski. On počiva na prividu, ne na realnosti. Takav svijet je računalno stvoren, umjetan. Ima mogućnost stvaranja vlastitog lažnog prebivališta, slike, stvarnosti, veza i zajednica. Takav svijet virtualnosti put je otuđenja, a ne put zbiljskih odnosa koji rađaju radošću.
Isus danas u Ivanovu evanđelju također govori o odnosu na temelju prispodobe o pastiru i ovcama. No, on svoj govor o odnosu temelji na spomenuta dva stupa: komunikaciji i poznavanju. Pastir poznaje osobno svoje ovce. On ih znade po imenu. To poznavanje biva početkom međusobne komunikacije, te temeljem istinskog odnosa. Odnos je to koji se temelji na vjernosti glasu: «ovce idu za njim jer poznaju glas njegov» (Iv 10,4c). Glas tako postaje znakom raspoznavanja. Slušanje glasa omogućuje ispravan hod. Hod za Pastirom ne pretpostavlja vidljive tragove već poznati glas. No, glas osim puta kojeg označuje svjedoči i o povjerenju ovaca u Pastira. Naime, životno stajanje uz taj glas koji ih vodi putem svjedoči o istinitosti toga glasa kao i njegovoj sigurnosti. Koraci posluha glasu ispremiješani su osjećajem povjerenja i sigurnosti u poznati glas Pastira jer «pred njima ide i ovce idu za njim« (Iv 10, 4b).
O istom glasu Pastira koji je ostavio životni trag vršeći djelo otkupljenja svjedoči Petar govoreći: «Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim» (1Pt 2,21). Kristovo djelo predstavlja poziv, zov na nasljedovanje. Tragovi Kristova života svjedoci su hoda Boga u čovjekovu vremenu i primjer su puta spasenja. Kristov primjer postaje glasom. No, taj se glas teško čuje u vrevi i buci vremena i nebitnih odnosa koji bude navezanost. Glas se prepoznaje samo u šutnji koja stvara potreban prostor za odjek. Odjek Kristova glasa u čovjeku očituje se pak u prolaženju istim putem patnje i trpljenja, ne uzvraćajući nikako nego «prepuštajući to Sucu pravednom» (1Pt 23c). Odjek glasa vidljiv je u životu nasljedovatelja kroz neupitni dar praštanja i kroz stvaranje odnosa čiji temelj čuva vječnost.
Odnos Pastira i ovaca slika je odnosa učenika i Krista. Danas je važno naglasiti kako je komunikacija utemeljena na posluhu glasu koji zna što nam je potrebno, a poznavanje na temelju poznatog glasa. Oboje, i komunikacija i poznavanje, važni su za stvaranje ispravnog odnosa Boga s čovjekom. Stoga Krist kaže za sebe: «Ja sam vrata. Kroza me tko uđe spasit će se.» Isus nije prozor koji predstavlja ulaz u virtualni svijet, nego je vrata koja uvode u svijet istine posredujući dar spasenja. Ući kroz Krista znači očistiti se glasova kradljivca misli, vremena i spasenja, te otvoriti se daru Kristova spasiteljskog djela. Trajni ispit života kršćanina predstavlja poslušnost Njegovu glasu, otvaranje njegovu daru te ulasku na njegova vrata koja predstavljaju vrata spasenja. Vazmeno vrijeme uči nas slušati glas Krista kako bismo prigrlili riječ njegovu te život imali, u izobilju ga imali.
