O uzvišeni i slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca!

Ivan i Franjo, jer su bili otvoreni Duhu Svetomu, dobivaju svjetlo od onoga za kojega Šimun prorok reče: Svjetlost na prosvjetljenje naroda, radost puka svoga izraelskoga. I oni, kao i Marija koja kliče: Veliča duša moja Gospodina, ispunjaju se radošću i ljubavlju koja ih vodi do punine predanja.

Ovo Evanđelje pruža nam priliku da razmislimo o sljedećem: kakvoga Mesiju čekamo ili što uopće čekamo, što smo do sada čuli o Kristu, jesmo li vidjeli neka njegova djela, kakav je naš odnos prema slijepima, hromima, gubavima, gluhima, mrtvima, siromasima i jesmo li sami u nekoj od tih skupina, što je s našim siromaštvom, što nas sablažnjava i jesmo li mi sablazan, kako mislimo i govorimo o drugome, jesmo li spremni otići u pustinju i tamo čuti istinu našega života, što želimo vidjeti i zašto, što je veliko a što maleno u našem životu, kada smo sve čuli glasnika Božjega i što nam je govorio, što mislimo o kraljevstvu nebeskom, vjerujemo li riječi Božjoj.

Ipak zaustavimo se na početku Evanđelja gdje kaže da Ivan u tamnici doču za djela Kristova. Ivan, za kojega je njegov otac prorekao da će se zvati prorok Svevišnjega, koji je sav svoj život stavio u službu Bogu kao preteča Kristov, u tamnici, u dvojbi: je li on Onaj. Ivan ne vidi jasno, traži istinu, smisao svoga života, Krista Gospodina.

Nije li ovdje Ivan Krstitelj sličan Franji Asiškom (krsnim imenom Ivan Bernardone) koji na početku svoga obraćenja također iz svoje tame i u svojim dvojbama moli pred raspelom crkvice sv. Damjana: O uzvišeni i slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca, podaj mi ispravnu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav, duboku poniznost, smisao i spoznaju Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju.

Ivan i Franjo, jer su bili otvoreni Duhu Svetomu, dobivaju svjetlo od onoga za kojega Šimun prorok reče: Svjetlost na prosvjetljenje naroda, radost puka svoga izraelskoga. I oni, kao i Marija koja kliče: Veliča duša moja Gospodina, ispunjaju se radošću i ljubavlju koja ih vodi do punine predanja.

Dok čekamo Božić ovog došašća priznajmo da ne vidimo i dopustimo Svjetlosti da nas prosvijetli. Ne bojmo se ako vidimo da trebaju biti uklonjene zapreke u našim srcima, na koje smo možda previše vezani, jer Gospodinu treba pripraviti put. On ne dolazi kazniti nego spasiti svoj narod i tebe jer te beskrajno ljubi. Dopustimo ovog Božića da nas On iznenadi. Neka Mlado sunce premilosrdnog Boga našega obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj te upravi noge naše na put mira.