U evanđelju ove nedjelje Isus nas opominje da je nemoguće služiti dvojici gospodara, odnosno nemoguće je služiti i Bogu i bogatstvu. Na prvi pogled mogao bi se steći dojam da Isus ima nešto protiv imućnijih ljudi, što bi bilo potpuno pogrešno. Što on zapravo želi reći?
Isus je svjestan činjenice da su ljudi od pada u grijeh usredotočeni na sebe same i svoju osobnu korist. Da bi postigao što veći imetak, čovjek, nažalost, ne bira sredstva. Mito i korupcija, koje mi danas tako često spominjemo kao gorući problem, bili su problem i ljudi Isusova vremena. Mnogi bogataši su se onda, kao i danas, bogatili na štetu malih ljudi. Onda, kao i danas ljudi su se međusobno ubijali i vodili ratove da steknu tuđi imetak. Kad novac i materijalno postanu čovjeku jedini životni princip, Bog mu postaje suvišan, a nužna posljedica takvoga stanje je zlo koje se neminovno događa. Gomilajući svoje bogatstvo čovjek nije u stanju vidjeti bližnjega kraj sebe i odgovoriti na njegove potrebe.Trka za bogatstvom, htjeli mi to ili ne, suvremeni je problem našega svijeta. U toj trci ugroženo je ljudsko dostojanstvo milijarda ljudi. Nažalost, čovjek je danas samo jedna od karika proizvodnog lanca koja mora savršeno funkcionirati. Ako čovjek, što zbog životne dobi, što zbog bolesti, ili nekoga drugog razloga izgubi efikasnost, postaje radni višak i gubi svoje dostojanstvo koje mu kao čovjeku pripada. Nužna posljedica ovakvog sustava je polarizacija na manjinu – bogate i većinu – siromašne i između ta dva pola vlada napetost, koja često rađa sukobima, pa čak i prolijevanjem krvi. Tako bogati zatiru siromašne, a siromašni opet osvetnički ustaju na bogate.
Suvremeni životni ritam koji nam je nametnut otuđuje čovjeka od sebe, od njegove obitelji i od Boga. Takav nepravedno nametnut ritam guši čovjeka u njemu samom i pretvara ga u robota, oduzimajući mu ono elementarno ljudsko: pravo na odmor, na život u obitelji, ali i pravo na vrijeme posvećeno vjeri.
Protiv takvoga bogatstva ustaje Isus. Isus traži od nas da pravilno postavimo hijerarhiju vrednota u svome životu. Ako je ta hijerarhija pravilno postavljena i ljudski će se život razvijati u pravome smjeru. Isus, dakako, razumije da je čovjeku potrebno materijalno za život, ali naglašava da naše snage prvotno trebaju biti usmjerene na istinski, vječni život. Trebali bismo ulagati u dionice Božjeg kraljevstva, a tek onda u materijalne vrijednosti koje će prije ili poslije nestati. Isus, dakle, traži od čovjeka životno opredjeljenje za Boga koji nije ravnodušan prema nama, već se brine za nas i s nama suosjeća. Svjedoci smo kako danas bolesti i elementarne nepogode mogu ubiti i na milijune ljudi. Čovječanstvo unatoč mnogim velikim znanstvenim otkrićima nema ništa efikasno za njihovo sprečavanje. Također smo svjedoci kako se mnoga znanstvena otkrića okreću i protiv samoga čovjeka, a sve to u svrhu zarade pojedinca. Čovjek tako živi bez ikakvih etičkih principa kao da Boga i nema.
Služiti samo jednom gospodaru – Bogu jedini je ispravan put. To služenje nije nikakvo ujarmljivanje, nego slobodno služenje u ljubavi, onako kako je i Krist služio svome Ocu. Ovo služenje nije ponižavanje, nego uzdignuće čovjeka na veće dostojanstvo i na život za više vrijednosti. Stoga, molimo za sve naše radnike, za sve siromašne i ljude koji su u potrebi da im Bog usliši opravdana traženja. Molimo i za sve bogate, da radom i poštenjem stječu svoje blago i da pomažu onima koji su u potrebi.
Kriste pošalji nam svoga Svetoga Duha da nas prosvjetljuje kako bi smo zemaljskim dobrima pravilno i pravedno upravljali, a Ocu poput Tebe cijelim životom radosno služili.