Isus objavljuje Boga koji je iz ljubavi stvorio svijet i čovjeka, Boga koji unatoč čovjekovu grijehu, čovjeka ne ostavlja, već dolazi spasiti čovječanstvo, koji se iz ljubavi prema čovjeku ponižava postavši sam čovjekom i polaže svoj život za nas na križu.
U evanđelju 31. nedjelje kroz godinu čitamo kako jedan pismoznanac pita Isusa o najvećoj zapovijedi. Isus mu odgovara da je najveća zapovijed ljubiti Boga iznad svega, a druga, njoj jednaka ljubiti bližnjega kao sebe samoga. (Mk 12, 28b – 34)
Isus objavljuje Boga koji je ljubav, nasuprot shvaćanju svojih suvremenika, koji su Boga gledali kroz izvršavanje Zakona koji se sastojao od 613 propisa: 248 zapovijedi i 365 zabrana. Isus objavljuje Boga koji je iz ljubavi stvorio svijet i čovjeka, Boga koji unatoč čovjekovu grijehu, čovjeka ne ostavlja, već dolazi spasiti čovječanstvo, koji se iz ljubavi prema čovjeku ponižava postavši sam čovjekom i polaže svoj život za nas na križu. Objavljuje Boga koji ostaje s nama do svršetka svijeta u sakramentima i koji nam daje Branitelja, Duha Svetoga. Isusov život je život ljubavi, Biblija je knjiga ljubavi, Kristov zakon je zakon ljubavi!
Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. (1 Iv 4, 11)
Ove dvije zapovijedi, zapravo, su jedna. Ljubav prema Bogu bez ljubavi prema bližnjemu nemoguća je, kao što je i nemoguća ljubav prema bližnjemu bez ljubavi prema Bogu. Sjetimo se samo raznih ideologija koje su nijekale Boga, a predstavljale su se kao humanističke; milijuni ljudi postale su žrtve tih "čovjekoljubaca". Nasuprot tome, sjetimo se i onih koji su u ime Božje ubijali i progonili. Učinili su to jer nisu upoznali Boga! U ime Boga Isusa Krista to nisu mogli učiniti, jer on nam je objavio Boga koji je ljubav. Gdje nedostaje ljubavi tu je i manjak dobra, tu počinju ratovi i zlo tu dobiva plodno tlo. Ako pažljivo pročitamo Pavlov "Hvalospjev ljubavi" (1 Kor 13), bit će nam jasna i poznata rečenica sv. Augustina: Ljubi i čini što hoćeš! Sveci su to dobro znali i postali su to što jesu zato što su ljubili.
Proteklih dana dok smo obilazili grobove svojih najmilijih vjerojatno smo osjetili tugu što oni više nisu s nama, što više ne možemo primati njihovu ljubav, a vjerojatno nam je žao što im nismo više ljubavi iskazali onda kad smo to mogli. To je zacijelo dobra prilika da razmišljamo o svom odnosu prema onima koji nas svakodnevno okružuju. Nemojmo se pretvoriti u ljude koji grade brane na rijeci ljubavi, već pustimo da nas ta čista rijeka umije i napoji i pustimo svoju ljubav da teče tom velikom rijekom koja će dotaknute i druge. Nemojmo se bojati odvojiti vremena za druge, blago ih pogledati, podariti im osmjeh i ruku prijateljstva i pokoju toplu riječ, ako treba i rame za plakanje. Naučimo se ove geste ljubavi i primati.
Naša jedina "ulaznica" za nebo bit će ljubav. Nemojmo gubiti dragocjeno vrijeme, već počnimo ljubiti!
