Postoje događaji našega života koji su obilježeni radošću. Takvi su događaji najčešće neizbrisivi iz našega sjećanja. Sjećanje na njih postaje snagom u teškim trenucima i putom izlaska iz tame tuge.
Takvi nas događaji i bitno definiraju iznutra. Naime, nezamislivo je radovati se nečemu što se mene osobno ne tiče, što nije predmet mojega interesa, mojega života, mojega srca. Radovati se istinski mogu samo onome što dotiče moje misli, osjećaje, želje, spoznaju. Radovanje postaje moj istinski stav tek po otkrivanju svojega života u daru ispunjene čežnje.
Božić je prvenstveno svetkovina radosti. I to ne zbog svojeg izvanjskog, često nametnutog, ukrašenog ambijenta nego zbog svoje nutarnje strukture poruke koju u sebi nosi. Jasnoća poruke Božića iščitava se u evanđeoskom navještaju Mise polnoćke: »Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! – Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin« (Lk 2,10b-11). Poruka radosti svoju utemeljenost pronalazi u događaju rođenja Spasitelja, ne samo onda u Betlehemu, nego i danas na istoj slavljenoj euharistiji. Dohvatljivost Boga u malenosti djeteta onda, a danas u poniznoj uzvišenosti kruha jest temelj te radosti. Ta poruka koju nam donosi božićna noć uvodi nas u istinsko promatranje čovjeka i njegova poslanja koje proizlazi prvenstveno iz darovane svijesti u osobi Krista, Gospodina. Bog koji se učovječio, ušatorio svojom osobom među svoj narod pokazuje ispravni hod vjere ukazujući na njezinu djelotvornost očitu u konkretnim zahvatima ljubavi.
Prvo nam čitanje Danje mise Božića, iz knjige proroka Izaije, prenosi identitet čovjeka zahvaćena radošću zbog čudesnog Božjeg zahvata u život ljudi kao »glasonoše radosti koji navješćuje mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje« (Iz 52,7). Upravo se ta tri bitna elementa uočavaju u Novorođenome: mir, sreća i spasenje. Naime, spomenuti anđeoski izričaj zapisan Lukinom rukom govori o miru kao blagovijesti, o sreći kao velikoj radosti i o spasenju koje ima svoje lice – Krista, Gospodina. Mir nije samo odsutnost rata ili nekakvog djelovanja, baš naprotiv mir je u sebi djelovanje, ono potiče na uzajamnost odnosa do mjere bratstva. Mir nadilazi naše okvire osjećanja, gledanja i razumijevanja, te nas uvodi u zajedništvo koje je utemeljeno na Onome »koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje« (Heb 1,3). Nošenost Božjom riječju osigurava mir razumljen u promatranju Božjeg djela u našem životu. Stoga, opravdano veli Ivan za Riječ »sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa« (Iv 1,3). Nadalje, sreća se sastoji ne u ispunjenju svih svojih želja, nego u svijesti življenja radosti. Radosno hoditi kroz život može se i u vremenima teškoća kada nije sve po našem, u vremenima kušnje kada nam se može činiti kako mnogo toga nema smisla, ali i u vremenima ispunjenosti kad nam se čini kako svojom riječju možemo promijeniti svijet. Radostan hod kroz život prvenstveno znači imati stvaran temelj svojega života, temelj koji će biti izgrađen na moći »da postanu djeca Božja« (Iv 1,12). Identitet vjernika tako u svojoj biti govori o sreći utemeljenoj na istinskoj radosti: darovanom sinovstvu. I treća identitetska odrednica jest spasenje. Spasenje koje svoje usustavljivanje u govor i život, svoj izričaj pronalazi u konkretnoj osobi rođenog Sina – Isusa Krista. Krist je Spasitelj koji uvodi u zajedništvo Oca i Duha. On svojim djelom spasenja: utjelovljenjem, mukom, smrti i uskrsnućem, omogućava čovjeku do sad neviđenu i nezamišljenu mogućnost odnosa Boga i čovjeka: zajedništvo.
Božić je dakle svetkovina u kojoj je » Gospodin ogolio svetu svoju mišicu pred svim narodima da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega« (Iz 52,10). Bog, ogolivši svoj život pred ljudima, daruje ga onima pred kojima se razgolićuje. Razgolićeni Bog u betlehemskim jaslama svjedočanstvo je ljubavi koja nas poziva na stvarnost ogoljenja pred drugima, ali ne u smislu iznošenja osobnih tajni koje zahvaćaju sferu privatnosti, nego u smislu nakane koja usmjeruje životni hod ka svojemu cilju – spasenje u Bogu, pobožanstvenjenje. Razgolićenost naših života, po primjeru Krista Bogočovjeka, postaje znakom blizine Božjega kraljevstva čiji je dolazak Krist najavio svojim životom. Stoga, imajući na umu svijest velebnosti današnje svetkovine za naš život kao glasonošâ radosti i mi se usuđujemo moliti s Crkvom njezinim riječima: »Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja. Molimo da nas privede i vječnom životu u nebu.«
