Započnemo li nekakav projekt ili skujemo kakav plan, prihvaćamo rizik i mogućnost neuspjeha. Neuspjesi se događaju: nekom više, nekom manje. Bitno je da nitko nije imun na njih.
U knjizi proroka Ezekiela Bog ostavlja otvorenu mogućnost neposluha naroda kojem šalje svog proroka. Pavao priča o slabostima, ali na jedan drugi način. Te slabosti koje on nabraja su ništa drugo negoli njegov neuspjeh u očima nekih njegovih slušatelja, odnosno čitatelja. Govori o uvredama, tjeskobama i progonstvima (usp. 2Kor 12, 10). Za ono što bi u "normalnim" okolnostima značilo poraz i povlačanje, Pavao pruža uvid u rješenje takvih situacija. On se, doista, povlači. Njegovo slabo "ja" ustupa mjesto jakome Kristu, Kristovoj snazi.
Taj jaki Krist je u današnjem Evanđelju predstavljen na neuobičajen način. Navikli smo Krista vidjeti kako liječi svakojake bolesti, okružena svjetinom gdje se jedva probija kroz njih, kao onoga koji hrani mnoštvo koje ga sluša, kao onoga koji naučava i izaziva pozornost kao nekakva superzvijezda... Danas ništa od toga. Ni mnoštva, ni bolesnih (osim nekoliko nemoćnika), ni očajnih i, što je najbitnije, ni vjere. Došao je u vlastiti kraj. On je samo tesar. Što im on može ponuditi i reći? Ta znaju tko mu je rodbina; obični i priprosti ljudi, a ni on sam nije završio velike škole. Odakle mu sad odjednom tolika mudrost? Isus se čudio njihovoj nevjeri doživljavajući tako neuspjeh u vlastitom kraju, u svom zavičaju, u svom rodnom mjestu.
Sin Božji doživljava neuspjeh. Čini se nevjerojatnim stavljati ovo dvoje u istu rečenicu. Zato je križ još veća sablazan. Sin Božji, a raspet umire ne križu. Podno križa čujemo: Ako si Sin Božji, siđi s križa, pa ćemo ti vjerovati! Čovjek je biće koje uživa slobodu izbora: reći Bogu DA ili reći mu NE. Današnje Evanđelje prikazuje čovjeka tvrda srca puna predrasuda koji se zamara i zaokuplja sporednim elementima, a za ono bitno nema sluha. Istina, čovjek je slab. Pavao, međutim, baš u toj slabosti nalazi mjesto mogućnosti susreta čovjeka s Bogom. Kad sam slab, onda sam jak. Jer snaga se u slabosti usavršuje (usp. 2Kor 12, 9-10). Jedno poglavlje u knjizi "Dođi, budi moje svjetlo" nosi naslov: "Bog se služi ništavnošću da bi očitovao svoju veličinu." Moja slabost je mjesto za Božju jakost. Moj je neuspjeh mjesto za Božji uspjeh. U toj istoj knjizi, tj. privatnim pismima "svetice iz Calcutte" pronalazimo riječi Isusa iz Nazareta upućene njoj, Majci Tereziji: "Znadem da si ti najnesposobnija osoba, slaba i grešna, ali, upravo zato što si takva želim se tobom poslužiti na svoju slavu. Zar ćeš odbiti!" Zar ćeš odbiti?
