Ljudi često idealiziraju one koje slabije poznaju. Tako se stvaraju mitovi i legende. Tako nastaju i legendarne osobe.
Iako je danas bespredmetno dokazivati Isusovu povijesnu egzistenciju, mnogi će o njemu govoriti idealistički. Danas je sve popularnije Isusa smještati u kul kategorije. Po tim nekakvim modernijim shemama, Isus je bio simpatičan anarhist. Socijalist i liberal, također. Isus je bradati hippy koji bi danas vjerojatno hodao s likom Jimma Morissona na polu-prljavoj majici. Vjerojatno bi u Jeruzalem, umjesto na magarcu, ušao na motoru. Jer ono.. To je lijepo. I simpatično. I ljudski.
Scenu iz današnjeg Evanđelja u kojoj Isus ide protiv ustaljenih pravila i tjera trgovce i bankare iz Hrama – mnogi će smatrati "moćnom". Zbog tog svog čina Isus je liberal, progresivni revolucionar i opozicionist. Neki bi rekli i esdepeovac. Jer masa jednostavno voli takve iako će ih već sutra prokleti, raspeti i baciti u grobnu jamu. Ali nećemo sad pretjerivati. Isus je zagovarao pacifizam i tražio da volimo svoje neprijatelje. Oslobodio žene i manjine. Vjerovao je u duh, a ne u farizejsko hard-core pokoravanje napisanoj Riječi. Odakle njega uopće u Hramu? Sjetimo se da je vrijeme radnje najveći židovski blagdan – Pasha.
Jeruzalemski je hram simbol Jeruzalema i cijelog Izraela. Svakodnevno okuplja pobožne jeruzalemske Židove, a triput godišnje se događa svežidovski susret. U i oko hrama izmjenjuju se vijesti, raspravlja se o Pismima, budi se mesijanska nada, utvrđuje se vjera i Židovi se međusobno jače povezuju. Hram je za Židove – ono što je za Grke bila "agora" (trg). No, iznad svega, Hram je Božje prebivalište. Sveta prisutnost.
Spomenik svete Prisutnosti bio je okaljan prizemnim stvarima kao što su trgovačke podvale, svađe te lopovske prijevare i smicalice. Mi se danas pravdamo kako je to bilo u duhu onog vremena te kako je to bio mentalitet "onih" ljudi. Kao da danas nije slično.. Još jedan dokaz kako je moguće biti na izvan sasvim pobožan, a istovremeno posve izopačen.
Ima li ikakva konkretnog učinka scena tjeranja trgovaca iz Hrama na nas ili je to još jedna simpatična (ovaj put i akcijska) priča? Zavisi kako ćemo je primijeniti. Uz pomoć anarhističkog biča i Isusove vjerojatno neartikulirane galame, trebali bismo shvatiti jedno: što se Hram više otvara trgovačkom duhu, to se slabije vidi Svjetlo. Što se više ravnamo po zakonima ovog svijeta, to ćemo manje shvaćati kako je onaj Alternativac naviještao milosrđe, a ne zakon tržišta. Što se više ravnamo po zakonima svjetovne burze, to ćemo teže uočiti razliku Hrama i trgovine. Molitve i lakrdije. Što se više prilagođavamo zakonima svijeta, zakonima moći, karijere, položaja ili prestiža, to ćemo se teže razlikovati od hramskih trgovaca i švercera.
Kakve smo trgovce nastanili u svom srcu? Toliko se cjenkamo s Bogom. Toliko je na trpezi naših sebičnih interesa koje pošto-poto želimo "uvaliti" Gospodinu. Koga zapravo tražimo u našim molitvama i djelima: sebe ili Boga?
Scenu iz današnjeg Evanđelja u kojoj Isus ide protiv ustaljenih pravila i tjera trgovce i bankare iz Hrama – mnogi će smatrati "moćnom". Zbog tog svog čina Isus je liberal, progresivni revolucionar i opozicionist. Neki bi rekli i esdepeovac. Jer masa jednostavno voli takve iako će ih već sutra prokleti, raspeti i baciti u grobnu jamu. Ali nećemo sad pretjerivati. Isus je zagovarao pacifizam i tražio da volimo svoje neprijatelje. Oslobodio žene i manjine. Vjerovao je u duh, a ne u farizejsko hard-core pokoravanje napisanoj Riječi. Odakle njega uopće u Hramu? Sjetimo se da je vrijeme radnje najveći židovski blagdan – Pasha.
Jeruzalemski je hram simbol Jeruzalema i cijelog Izraela. Svakodnevno okuplja pobožne jeruzalemske Židove, a triput godišnje se događa svežidovski susret. U i oko hrama izmjenjuju se vijesti, raspravlja se o Pismima, budi se mesijanska nada, utvrđuje se vjera i Židovi se međusobno jače povezuju. Hram je za Židove – ono što je za Grke bila "agora" (trg). No, iznad svega, Hram je Božje prebivalište. Sveta prisutnost.
Spomenik svete Prisutnosti bio je okaljan prizemnim stvarima kao što su trgovačke podvale, svađe te lopovske prijevare i smicalice. Mi se danas pravdamo kako je to bilo u duhu onog vremena te kako je to bio mentalitet "onih" ljudi. Kao da danas nije slično.. Još jedan dokaz kako je moguće biti na izvan sasvim pobožan, a istovremeno posve izopačen.
Ima li ikakva konkretnog učinka scena tjeranja trgovaca iz Hrama na nas ili je to još jedna simpatična (ovaj put i akcijska) priča? Zavisi kako ćemo je primijeniti. Uz pomoć anarhističkog biča i Isusove vjerojatno neartikulirane galame, trebali bismo shvatiti jedno: što se Hram više otvara trgovačkom duhu, to se slabije vidi Svjetlo. Što se više ravnamo po zakonima ovog svijeta, to ćemo manje shvaćati kako je onaj Alternativac naviještao milosrđe, a ne zakon tržišta. Što se više ravnamo po zakonima svjetovne burze, to ćemo teže uočiti razliku Hrama i trgovine. Molitve i lakrdije. Što se više prilagođavamo zakonima svijeta, zakonima moći, karijere, položaja ili prestiža, to ćemo se teže razlikovati od hramskih trgovaca i švercera.
Kakve smo trgovce nastanili u svom srcu? Toliko se cjenkamo s Bogom. Toliko je na trpezi naših sebičnih interesa koje pošto-poto želimo "uvaliti" Gospodinu. Koga zapravo tražimo u našim molitvama i djelima: sebe ili Boga?
