Isus je stalno postupao suprotno očekivanjima i činio skandalozne stvari u očima svojih slušatelja i usputnih, znatiželjnih promatrača.
Zamišljam nešto drukčiju situaciju od one iz današnjeg evanđelja. Zamišljam kako bi to bilo da na ispovijed dolazi netko drugi umjesto mene. Recimo neki moj prijatelj. Ili neki moj poznanik. Ili netko tko me uopće ne poznaje. Možda netko tko je samo nešto čuo o meni. Eto, zamišljam da taj netko dođe umjesto mene u ispovjedaonicu i počne govoriti moje grijehe i što sve nisam dobro napravio. Zamišljam koliko bi tu bilo 'materijala' za ispovjediti, toliko bi se toga nabrajalo i iznosilo. Toliko toga što meni uopće ne bi palo na pamet i čega nisam svjestan, ali vjerojatno i puno toga što ne bi bilo istinito i što ne bi odgovaralo stvarnosti. Taj netko bi umjesto mene iznosio moje grijehe (bili oni stvarni ili nestvarni) i tražio oprost za njih. Ili bi me samo došao pohvaliti. Ili ocrniti. To bi bila prilično nezgodna situacija, jer Bog traži mene osobno, a ne moga 'zastupnika'. On želi moju riječ i moj stav, moje kajanje i traženje oprosta. I da sam spoznam gdje griješim, što nije u redu i što treba popraviti.
Kad čovjek padne i pokaže da je ranjiv, najlakše ga je dotući. U životinjskom svijetu ima toliko primjera gdje su miris krvi, strah ili fizički nedostatak mamac za druge životinje, jer takve je najlakše uloviti, one su najidealniji plijen. Čovjek se ponekad spusti na tu razinu i udara onoga koga nije više ni potrebno udarati. Posebno je zanimljiv napad u čoporu. Tada se pojavi odnekud i hrabrost i neustrašivost i u čovjeku se bude osjećaji za koje možda nije ni bio siguran da ih ima u sebi. Isus je stalno postupao suprotno očekivanjima i činio skandalozne stvari u očima svojih slušatelja i usputnih, znatiželjnih promatrača. Zakon se zna i Zakon se ima poštovati. I što se tu uopće ima raspravljati? No, hoteći Isusa uhvatiti u zamku, ipak raspravljaju u odveć jasnoj stvari i pitaju za rješenje koje je već tu na pladnju. Isus pruža ruku onoj koja je pala, pruža joj novu priliku. Čopor odjednom postaje skup pojedinaca koji se više ne promatraju kao odvažna i pravedna skupina pravovjernih i revnih Židova. Sad vide sami sebe kao grešne i slabe, koji se također jednoga dana mogu naći u istoj situaciji – čopor s kamenjem u ruci samo čeka na znak i brzo će sve biti gotovo...
Idi i ne griješi više! Odlazeći iz ispovjedaonice, svjestan sam da ću se tamo ubrzo morati opet vratiti i iznova tražiti milost, ljubav i oprost. Govoreći kao malo dijete mami da neću nikad više, znam da vjerojatno opet lažem. Bog je stvarno velik kad mi daje toliko prilika popraviti se ne osuđujući me bacajući ključ od moje tamnice u duboku rijeku. I svaki put ponavlja isto: Idi i ne griješi više! I tako stojim ja grešnik pred njim, čitava južna i sjeverna tribina onih koji znaju kakav sam i koji čekaju Njegov mig pa da me začas 'srede'. A on 'sredi' njih jednim potezom. I ostadoh ja sam pred njim. I reče mi da me ne osuđuje, nego da mi daje novu priliku, šalje me opet u moj svijet. On, zapravo, ima povjerenja u mene dok me šalje u taj svijet u kojem se nisam baš najbolje iskazao. On vjeruje u mene više negoli ja sam u sebe. Vraća me na ona mjesta gdje sam padao i valjao se u blatu. Vraća me u kritične situacije iz kojih se nisam znao izvući ili u kojima nisam baš najbolje reagirao. Vraća me u obitelj u kojoj odnosi nisu baš najidealniji. Vraća me u sredinu u kojoj nisam omiljen. Vraća me i podiže na noge i kaže: "Ti to možeš!" Pa, idem iznova pokušati...
Kad čovjek padne i pokaže da je ranjiv, najlakše ga je dotući. U životinjskom svijetu ima toliko primjera gdje su miris krvi, strah ili fizički nedostatak mamac za druge životinje, jer takve je najlakše uloviti, one su najidealniji plijen. Čovjek se ponekad spusti na tu razinu i udara onoga koga nije više ni potrebno udarati. Posebno je zanimljiv napad u čoporu. Tada se pojavi odnekud i hrabrost i neustrašivost i u čovjeku se bude osjećaji za koje možda nije ni bio siguran da ih ima u sebi. Isus je stalno postupao suprotno očekivanjima i činio skandalozne stvari u očima svojih slušatelja i usputnih, znatiželjnih promatrača. Zakon se zna i Zakon se ima poštovati. I što se tu uopće ima raspravljati? No, hoteći Isusa uhvatiti u zamku, ipak raspravljaju u odveć jasnoj stvari i pitaju za rješenje koje je već tu na pladnju. Isus pruža ruku onoj koja je pala, pruža joj novu priliku. Čopor odjednom postaje skup pojedinaca koji se više ne promatraju kao odvažna i pravedna skupina pravovjernih i revnih Židova. Sad vide sami sebe kao grešne i slabe, koji se također jednoga dana mogu naći u istoj situaciji – čopor s kamenjem u ruci samo čeka na znak i brzo će sve biti gotovo...
Idi i ne griješi više! Odlazeći iz ispovjedaonice, svjestan sam da ću se tamo ubrzo morati opet vratiti i iznova tražiti milost, ljubav i oprost. Govoreći kao malo dijete mami da neću nikad više, znam da vjerojatno opet lažem. Bog je stvarno velik kad mi daje toliko prilika popraviti se ne osuđujući me bacajući ključ od moje tamnice u duboku rijeku. I svaki put ponavlja isto: Idi i ne griješi više! I tako stojim ja grešnik pred njim, čitava južna i sjeverna tribina onih koji znaju kakav sam i koji čekaju Njegov mig pa da me začas 'srede'. A on 'sredi' njih jednim potezom. I ostadoh ja sam pred njim. I reče mi da me ne osuđuje, nego da mi daje novu priliku, šalje me opet u moj svijet. On, zapravo, ima povjerenja u mene dok me šalje u taj svijet u kojem se nisam baš najbolje iskazao. On vjeruje u mene više negoli ja sam u sebe. Vraća me na ona mjesta gdje sam padao i valjao se u blatu. Vraća me u kritične situacije iz kojih se nisam znao izvući ili u kojima nisam baš najbolje reagirao. Vraća me u obitelj u kojoj odnosi nisu baš najidealniji. Vraća me u sredinu u kojoj nisam omiljen. Vraća me i podiže na noge i kaže: "Ti to možeš!" Pa, idem iznova pokušati...
