Bog se nalazi ondje gdje ga je teško zamisliti... Među nama ljudima. Slavlje Njegova rođenja jest slavlje susreta Boga s čovjekom, Stvoritelja sa Stvorenjem.
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« (Lk 2,1-14)
Bog se rodio! To je temeljna vijest ovoga evanđeoskog teksta koju evanđelist Luka jasnim riječima navješćuje. Isus se rađa i dolazi na svijet upravo za vrijeme popisa stanovnika Rimskog Carstva. On se jednostavno želi upisati u ovu zemaljsku zbilju i postati pripadnikom čovječjeg života. Pohodi Bog djecu svoju. Velika je to radost! Više radnik ne može reći da šef ne razumije njegov posao ni učenik da profesor nije sjedio na njegovoj školskoj klupi. Današnji čovjek pati od osjećaja usamljenosti i ostavljenosti. Postaje sâm okružen masom ljudi, no Božić poziva da se vjerom vine u drugačije shvaćanje stvarnosti. Ta poruka sadrži u sebi određene poteškoće jer ona nije mitski romantički prikaz djetetova rođenja koje zapada u prošlost i tek se proslavi jedan dan u godini. Isusovo rođenje je uporišna točka u povijesti koja se proteže u budućnost što također stvara poteškoće u društvu tehnološki naprednom gdje se gubi smisao za prošlost. Ova „prošlost“ poziv je našoj sadašnjosti.
Biti bliz nekome znači pokušati ući u njegove cipele, pomoći i prihvatiti sve ono što je dio njegovoga života. Samo se tako postaje bližnjim, prisutnim u životu. To je lako u dobromu ostvariti kada je milina biti u takvom okruženju, ali u teškim situacijama samo oni koji ljube svoga bližnjega razumiju ga i s njim su. Ta ljubav često graniči s ludošću jer tako je jaka da bezinteresno ide ususret čovjeku. Isus, kako se dade iščitati iz Evanđelja, dolazi u nesigurnost koja je marginalizirana u društvu. Nalazi se ondje gdje Ga je teško zamisliti. Tako u Njemu nalaze utočište svi čije životno stanje nije potkrijepljeno sigurnošću te imaju pravo u vlastitom osjećaju slabosti radovati se jer Bog razumije čovjeka i svojom blizinom to svjedoči. Slavlje Kristova rođenja jest slavlje susreta Boga s čovjekom, Stvoritelja sa Stvorenjem. Ako je Bog htio biti bliz čovjeku, koji razlog može naći čovjek za udaljenost od brata čovjeka?
Nekako se čini lakšim zamisliti Božji dolazak snažnijim, rasvjetljenijim jer to bi djelovalo markantnije iako u ušima odzvanjaju riječi proroka Izaije o djetetu koje će roditi Djevica. Naša slika Boga zna često biti jakost i snaga koja ne pozna potrebu za drugim. On je došao tiho i neusiljeno. Htio je biti dijete koje je lišeno snage i potrebno drugih u vlastitom rastu. Dijete koje s čuđenjem gleda čovjeka i svijet u kojem živi. Zaljubljen je. Čudo se čudom čudi. Dopustio je rasti u čovjeka. Djelovao je mirno u susretu s drugima. Navještaj Isusa najbolje se očituje djelima ljubavi i dobrote u duhu Evanđelja bez velike medijske popraćenosti i pompoznih riječi. U takvom društvu čovjek će s lakoćom priznati se potrebnim Boga koji djeluje po čovjeku. Na to ga poziva i Božić.
Nema radosti ako nije spremna podijeliti se. Izlazak iz vlastite komocije i susret s ljudima put je rađanja Isusa i Njegovoga djelovanja u našem životu. Tada će i ova proslava Božića dobiti smisao i ostavit će pečat u našem životu. Zato, sretan nam Božić!
