Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u posebno i važno razdoblje za život svakog kršćanina...
Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti. "Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" I uđe u Jeruzalem, u Hram. (Mk, 11,1-10)
Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u posebno i važno razdoblje za život svakog kršćanina. Ovim blagdanom sjećamo se Isusovog slavnog ulaska u Jeruzalem, te nas on uvodi u Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Također, ovime započinje i Veliki tjedan u kojem i dalje traje korizmeno vrijeme, zatim Sveto trodnevlje te završava samim slavljem Uskrsa.
Prije nekoliko nedjelja slušali smo kako Isus nije došao dokinuti Zakon, nego ispuniti. Da bi bolje razumjeli ovaj evanđeoski ulomak potrebno se dotaknuti riječi proroka Zaharije (9,9): „Klikni iz svega grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magaretu, mladetu magaričinu“. Ovim riječima proriče da Mesija-Spasitelj izraelskog naroda dolazi kao ponizni kralj, kao kralj koji donosi mir, a ne rat, silu i ovozemaljsku moć kao što je zamišljao izraelski narod. Ulaskom u Jeruzalem Isus se približava konačnom ispunjenju svog poslanja, a to je spasenje ljudskog roda. Možemo opaziti kako je narod osluhnuo da je došlo vrijeme izbavljenja, te je zato tako velikodušno dočekao Isusa, prostirući svoje haljine kao znak prihvaćanja Mesije. Iako narod slavi Isusa kao Mesiju te mu kliče: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!“ - već nakon par dana će vikati: „Raspni ga! Raspni!“ Iz ovoga jasno možemo uvidjeti našu ljudsku slabost, našu prevrtljivost, ali isto tako Isusa koji nas ni u jednom trenutku ne odbacuje.
Isus zna da smo skloni prema materijalnom, prema moći, vlasti, pokazivanju sile, ali nas uči da to nije pravi put kojim nam je ići. Sâm nam je dao primjer života i poučavao nas Božjoj logici, koja će nam uvijek biti nedokučiva, nejasna, ali i teška za prihvatiti i živjeti. On je došao k nama da nas spasi i da Život imamo. Na nama je da prihvatimo i nasljedujemo Isusa onakvog kakav On uistinu jest, onakvog kakav nam se riječima i djelima pokazao.
