Dođi Gospodine Isuse, brate, prijatelju i Bože naš. Pogledaj i oživi usnulu nadu. Dođi u našu sudbinu. Upri u naše dubine svoj pogled i izliječi nutrinu.
Čovjek je imao svoje mjesto pod suncem, svoju zavičajnost. Sada se nalazi na raskrižju putova: dok nastoji uprisutniti ono što je posjedovao, prolazi kroz rastanak i smrt. Sanjajući ima slutnje, nejasne i čudne. Boji se i voli, pati se noseći masku, razvija sposobnosti, želeći dosegnuti to zlatno doba koje živi u njemu posve prirodno. Osjećaj nemoći i okruženost tragedijom tjeraju ga da se bori za sebe. Tuži se i plače okružen neizvjesnošću, uništavanjem i ništavilom. I javlja se u njemu želja za nasladom, uživanjem… Biva razdijeljen u sebi, postaje ohol, u opasnosti da sam sebe zaduši koračajući krivim putovima. Gleda nemoral i grijeh, i kao bačen na opstanak traži i poziva, želi započeti novi put u slobodu. Teži za višim istinama, idealima, za danom novog rođenja, dostojanstvom i čeka Nekoga koji će se sjetiti svoje ljubavi. Roditelja koji voli svoje sinove i kćeri i ne ostavlja ih, ne sudi, nego im želi dobro. Brata koji, prije svega, radi za zajedničko dobro i jedinstvo obitelji u kojoj će svatko imati svoje mjesto među ljudima. Prijatelja u kojem će naći dobrodošlicu, s njime se učiti darivati nesebično, u njemu imati poticaj za izgrađivanje osobnosti.
Dođi Gospodine Isuse, brate, prijatelju i Bože naš. Pogledaj i oživi usnulu nadu. Dođi u našu sudbinu. Upri u naše dubine svoj pogled i izliječi nutrinu. Ponesi na križ i posljednje neprijateljstvo između Boga i čovjeka. Dođi i donesi uskrsnuće dušama, istrgni ih iz polovičnosti i neuspjeha, promijeni suprotnosti u jedinstvo, komplikacije u jednostavnost. Razotkrij laž u susretu s istinom i daruj nam mir Uskrsa.
