Kršćani nisu ljudi prošlosti. Mi živimo sadašnjost s prisjećanjem prošlosti, ali i s pogledom u budućnost...
Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
|
O da danas glas mu poslušate Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši iskušavahu me premda vidješe djela moja |
Prošlost je često tema razgovora. Među starijim osobama ona je, možemo slobodno reći, jedna od glavnih tema. Prošlost i djela u prošlosti. Sve one lijepe stvari, ali i one kojih se s gorčinom sjećamo. Sve je to bilo dio nas i nekako još uvijek jest. Čovjek kao da se ne može osloboditi svoje prošlosti. Ona ga, doduše, na neki način i formira, ali ne nužno.
Za vjernika je najvažnije ono danas. Sadašnji trenutak. Dobro je prisjećati se prošlosti, pogotovo ako iz nje možemo naučiti kako se postaviti prema budućim stvarima, ali nije dobro živjeti u prošlosti i imati želju obnoviti ove dane prošlošću. Kršćani nisu ljudi prošlosti. Mi živimo sadašnjost s prisjećanjem prošlosti, ali i s pogledom u budućnost. Pa ni sami sakramenti, poglavito euharistija, nije samo prisjećanje na muku, smrt i uskrsnuće Kristovo kojim smo otkupljeni. Ona uvelike ima dimenziju sadašnjosti u koju ulazi vječnost. Stoga naše slavlje Kristovih otajstava nije nekakvo nostalgično prepričavanje davnih događaja, nego, i danas!, spasenjsko djelo za sve nas koji u zajedništvu oko Gospodina blagujemo njegovo tijelo.
Tako se kršćani trebaju definirati u odnosu prema euharistiji od koje bi trebali i živjeti. Sve ono što čujemo o Gospodinu i od Gospodina trebamo provoditi u djelo danas, sada, odmah, kako bismo u vječnosti potpuno bili združeni s Gospodinom. Kršćani ne traže neko novo vrijeme, novu domovinu u smislu da bi bježali iz stanja u kojem se danas nalaze. Kršćani trebaju biti promjena u svijetu. Mi trebamo pronositi onu ljubav koju svi traže, propovijedati istinu koju mnogi žele zatrti, pokazivati na domovinu u koju nam je stići. Ali to se sve odigrava ovdje i sada. Danas! A ne nakon smrti. Sada i ovdje smo pozvani biti kršćani.
Novost života s Gospodinom je sigurna. Za to se ne moramo bojati. Trebamo se bojati da glas Gospodnji ne prepoznamo danas, a to se lako dogodi ako se ne živi - danas.
