U ono vrijeme dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!"
Ta molba je izrečena sa sigurnošću da može biti ispunjena s Isusove strane. Ta molitva nije bila nikakva zamka Isusu i provjeravanje njegovih "moći". Gubavac ga nije "dušio" svojom molitvom nabrajajući ama baš sve ono što mu u životu treba. Isus je ganut njegovom molitvom i zato ga bez oklijevanja čisti od njegove teške bolesti.
Svi mi imamo neke svoje "gube" i dobro je da ih imamo. Kad ne bi imali svoje mane i bolesti, Bog nam ne bi ni trebao jer bi smo bili savršeni. Ovako imamo jedan itekako dobar razlog da se obratimo Onome koji je uistinu savršen. Svi imamo svoje želje što manje što veće, ali ih najčešće želimo sve ostvariti. Da ne bi opterećivali ljude oko nas, češće se obratimo Gospodinu. Ali nije problem u našim željama ni u nama kad ni sami ne znamo koju želju bi prvo ostvarili, nego je problem u Gospodinu koji nekako sporo ragira u odnosu na našu brzinu postavljanja zahtjeva. Zašto u našem slučaju nije brz kao kod gubavca kojeg je samo dotaknuo i riješio ga njegovih problema?
Trebamo znati da Bog više od nas zna što nam uistinu treba, a želje nam stalno daju poticaj da se trudimo sve više.
Na sve nas se odnosi zadnja rečenica današnjeg Evanđelja: "I dolažahu k njemu odasvud." Ova rečenica označava sve one potrebne Božje pomoći i Božje Riječi jer Riječ je ta koja nas uvijek tješi kad smo sami i kad nam je teško, a ta Riječ je Krist.