Zapitajmo se kome ili čemu mi živimo i podsvijestimo sebi da je naš Bog-Bog živih!
U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!« (Lk 20, 27-38)
U našoj svakodnevnici često nam se događa da zaboravimo Boga, sjetimo Ga se izjutra i navečer, a najčešće u životnim poteškoćama. Vjerojatno jer nam On nije na prvom mjestu, nego druge ovozemaljske stvari. Više razmišljamo o svojoj sadašnjosti i budućnosti na zemlji, nego o onome što nas čeka kod Boga. Današnje evanđelje šalje nam jaku poruku o kojoj bi svaki dan trebali razmišljati. Zapitajmo se kome ili čemu mi živimo i podsvijestimo sebi da je naš Bog-Bog živih!
U prvom odlomku današnjeg evanđelja vidimo kako saduceji prilaze Isusu s pripremljenim pitanjem. To nije bilo kakvo pitanje, to je pitanje o uskrsnuću, žele znati o životu nakon smrti. No, u pozadini se zapravo krije njihova podlost i želja da Isusa uhvate u neznanju. Svjesni su da ljudi ne mogu znati odgovor na to pitanje, nego samo mogu iznijeti svoje pretpostavke. Znaju kako se Isus predstavlja i što sve čini, zato očekuju Isusov odgovor. Isus odgovara i još jednom pokazuje da je Sin Božji. Svojim odgovorom šalje jaku poruku, poruku koja i nama otvara oči i novi pogled na Kraljevstvo Božje.
Isus nas poziva na život dostojan onoga svijeta, upućuje svakom od nas poruku da živimo Bogu, a ne ljudima i ovozemaljskim stvarima. Svakom od nas govori da Bog nije Bog mrtvih, nego živih, da ovaj svijet nije ništa u usporedbi što nas čeka kod Oca. Zato okrenimo svoj pogled prema Ocu, neka nam je On na prvom mjestu, s Njim budimo u našoj svakodnevnici i borimo se da zaslužimo mjesto u Kraljevstvu Božjem.
