To znači, najprije, biti čovjek, pravi čovjek, čovjek koji jede i pije, čovjek koji spava i bdije, čovjek koji plače i koji se smije, kojemu ništa ljudsko strano nije, biti čovjek koji radi i pati i nikako da shvati zašto pati, biti čovjek koji čeka i putuje, čezne i tuguje.
Biti kršćanin znači i nešto više - biti Kristov, s njim su-ukopan i su-uskrišen u krštenju, biti pomazan Duhom Oca i Sina (i to ti je, brate, naša milina).
Sv. Franju često vidimo kako moli ispred raspela. Koliko li je vremena samo "potrošio" tako i što li je tada sve proživljavao? Nije li to bilo vrijeme jednog čudesnog susreta s Kristom u kojem su se susrele dvije osobe i dva života: Kristov i Franjin? Nije li Franjo doživljavao svu svoju bijedu i ništavnost u susretu s Kristom koji predaje život za nas? Ali, Franjo je znao da je Kristova smrt ujedno i proslava, da je on i uskrsli Gospodin? Zar to nije lijepo prikazano na raspelu iz crkvice sv. Damjana gdje je Krist živi Svevladar, ali sa znacima svoje smrti i predanja. Krist je živ, ali njegovo tijelo je nekako vezano uz križ. Zar nije onda razumljivo pitanje: "Gospodine, što želiš da učinim? "
"Franjo, idi, popravi moju (C)crkvu koja se, kako vidiš, ruši! Franjo, ti si kršćanin. Ti si moj. Ja živim u tebi. Ti si pomazan Duhom Svetim. Pođi, Franjo! Pođi s talentima koje ti dadoh! ".
Franjo vjeruje i djeluje.
Kršćanin je „zadranin“: čovjek koji živi od dara susreta Krista, koji putuje u nadi darivajući se u susretu s ljudima i koji živi za dar susreta Gospodara svoga koji mu je spremio vječnu radost izabranika svojih. Kršćanin je čovjek koji s radošću i zahvalnošću prima darove, talente od Gospodina i odmah polazi na posao da ih umnoži kao dobri sluga u evanđelju. Kršćanin je čovjek koji živi od Mudrosti koja je prikazana uosobljena u prvom čitanju.
Kršćanin je "zagrepčanin“: on zagrebe, rode, dok ne dođe do izvora tekućice vode.
Kršćanin je "mostarac“ koji kao sin dana iz drugog čitanja trijezno žuri preko mosta, pun nebeskog Gosta, na obalu drugu i ne gradi na njem kuće nego gleda na buduće.
Vjeran u malome - to je kršćanin. Od sitnica tka jedno vječno tkanje (samo Bogu na znanje). Kao Marija: "Evo službenice" - to je kršćanin. Radost Boga svoga. Življeno Evanđelje. Krist, ovdje i sada - to je kršćanin kao što i kaže sv. Pavao: "Ne živim više ja nego živi u meni Krist!" Da, kršćanin je Pomazanik Duhom Svetim. Onaj kojega po Euharistiji Krist preobražava u sebe i od koga tvori Crkvu svoju. Zato sestro, zato brate, nek se ruke posla late jer te ruke sad Krist posjeduje da podari ljubav svima.
