Ako uistinu živimo po evanđeoskim riječima onda ćemo dati Kristov okus ovome svijetu, ali ako se samo nazivamo kršćanima, a ne živimo poziv kojim smo pozvani, postajemo bljutavi, neprepoznatljivi i neiskoristivi za ovaj svijet.
Mt 5, 13-16
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« »Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«
U današnjem evanđeoskom ulomku Crkva pred nas stavlja svima dobro poznat dio evanđelja, što nas može dovesti u napast da vrlo lako prijeđemo preko njega, a da ne zastanemo i ne promislimo što nam želi reći. Božja riječ je aktualna, svakim danom sve više, i ovom „pokvarenom“ svijetu osvjetljava put kreposna života. Tako nam evanđelje danas govori kakav bi zapravo trebao biti Kristov učenik i koja je uloga kršćana u ovome svijetu. Učenik bi trebao biti „sol zemlje.“
Sol se smatrala osnovnim životnim elementom. Čuvala je hranu od propadljivosti i davala joj je okus. Svi smo imali priliku kušati neslanu hranu. Izostavljanjem soli hrana postaje neukusna i neprihvatljiva. Hrana je nezamisliva bez soli. Tko u ovom životu bude ostvarivao ono što je Isus naučavao, taj će u ovom svijetu biti ono što je sol hrani.
Kao što sol daje hrani okus, jednako tako i mi svojim načinom života možemo druge potaknuti na promjenu. No ako je sol bljutava ona ne služi ničemu, kao ni naš život ako ne živimo Kristov nauk. Puni bezvoljnosti i malodušnosti, vlastitom bljutavošću odvraćamo druge od vjere i iskrivljujemo sliku Kristovog učenika. Ako uistinu živimo po evanđeoskim riječima onda ćemo dati Kristov okus ovome svijetu, ali ako se samo nazivamo kršćanima, a ne živimo poziv kojim smo pozvani, postajemo bljutavi, neprepoznatljivi i neiskoristivi za ovaj svijet.
Nadalje, učenik bi trebao biti „svjetlost svijeta.“ Svjetlo je simbol života, tj. Krista. Drugi moraju vidjeti Krista u našem svakodnevnom životu, obitelji, društvu, školi, na radnom mjestu itd. U današnjem valu materijalizma, hedonizma, nihilizma i čežnje za ekonomskim uspjehom, koji u čovjeku guše svaki tračak svjetlosti, potrebni smo blještati primjerom života naviještanjem radosne vijesti i svakodnevnim življenjem ljudskih i kršćanskih kreposti. Ukoliko smo istinski Kristovi nasljedovatelji, predstavljat ćemo svjetlo svijetu koje neće moći biti nezapaženo.
U današnje vrijeme snažno odzvanja poziv da usvojimo Isusov nauk koji još uvijek nismo shvatili ni počeli primjenjivati. Kršćani moraju biti sol i svjetlo, ponajprije vlastitim primjerom, a to prije svega znači da ono što naučavamo mora biti dio našega života, najprije u obitelji, a potom izvan nje.
Sol i svjetlo o kojima Isus govori su dobra djela ljubavi, a odgovor na pitanje kako biti sol i svjetlo u svijetu najbolje je potražiti u današnjem prvom čitanju proroka Izaije u kojem čitamo da će „sinuti naša svjetlost poput zore“ ako gladna nahranimo, pod krov uvedemo beskućnika, gola odjenemo i ne krijemo se od onoga tko je naše krvi.
U ovom se tjednu na poseban način prisjećamo blaženog Alojzija Stepinca i pobijenih hercegovačkih franjevaca. Oni su nam primjer kako i u najtežim trenutcima života ostati dostojan Kristov učenik i biti svjetlo svakom čovjeku oko sebe.
Potaknuti njihovim primjerom počnimo i mi već sada osvjetljivati zamračene staze ljudskih života i budimo sol koja će njihovom životu donositi smisao i slast.
