Ima susreta koji su uvijek iznova na izgradnju. Ima susreta u kojima dođeš do novih spoznaja i oduševljenja za projektima. Ima susreta koji te pozivaju da postaneš bolji. Takvi su susreti s Vesnom. Vesnom Maglov. Višegodišnje iskustvo rada na području osobnog i organizacijskog razvoja u sferi ljudskih resursa obilježava njezin profesionalni put. Ipak, ona pobuđuje naše zanimanje prvenstveno iz razloga što jako dobro povezuje osobni razvoj sa služenjem drugima i sve to uokviruje predanim majčinstvom i supružništvom, koje duboko utemeljuje u svakodnevnom življenju vjere i duhovnosti. Nisu li to dovoljno dobri razlozi za razgovor? Uvjerite se u nastavku da svakako jesu.
Ima susreta koji su uvijek iznova na izgradnju. Ima susreta u kojima dođeš do novih spoznaja i oduševljenja za projektima. Ima susreta koji te pozivaju da postaneš bolji. Takvi su susreti s Vesnom. Vesnom Maglov. Višegodišnje iskustvo rada na području osobnog i organizacijskog razvoja u sferi ljudskih resursa obilježava njezin profesionalni put.
EDUKATOR ID, talenti, svrha, poziv, identitet, prihvaćanje sebe, ostvarenje volje Božje, Teologija tijela, pokret i ples, kreativnost i inovativnost, Vesnina su područja interesa. Ipak, ona pobuđuje naše zanimanje prvenstveno iz razloga što jako dobro povezuje osobni razvoj sa služenjem drugima i sve to uokviruje predanim majčinstvom i supružništvom, koje duboko utemeljuje u svakodnevnom življenju vjere i duhovnosti. Nisu li to dovoljno dobri razlozi za razgovor? Uvjerite se u nastavku da svakako jesu.
Draga Vesna, zasigurno je zanimljiv trenutak kada ljudima na radionicama ili seminarima otkrijete neki skriveni potencijal ili talent. Kako ljudi reagiraju na ta otkrića? Koliko je Vas samu oplemenila činjenica da drugima otkrivate mogućnosti njihova rasta i razvoja?
Poseban je i za mene svet doživljaj kada vidim da polaznik počinje otvarati oči za ono vrijedno u sebi, za ono dragocjeno, darovano, kada počinje gledati na sebe novim očima. Neprocjenjivo je vidjeti osobu koja je, primjerice, dugo bila u apatiji oko svojih talenata, u nekom vidu „zakopanosti“ talenata, a tu se podsjeti na ono što je pokreće, dobije način da verbalizira ono što već dugo u sebi osjeća. Upravo to se događa na EDUKATOR ID seminarima. Ta promjena pojedinca jest razlog zašto radim ovaj posao.
Duboko vjerujem kako svaki čovjek u sebi posjeduje one „originalne postavke“ koje je kreirao i „instalirao“ sam Stvoritelj, naš nebeski Otac. I te originalne postavke su dobre. Bez obzira što je čovjek prošao u životu, one su i dalje tu. Među te „postavke“ spada i potencijal koji nam je dan u smislu talenata, osobina ličnosti ali i dubokih čežnji srca, „posađenih“ u nama, a sve kako bismo tragajući i koračajući ispunili poslanje na ovom svijetu, proslavili svojega Stvoritelja. Pri tom nije važno koliku je „mjeru“ talenata i darova čovjek dobio već što će s njima učiniti.
Međutim, nerijetko zbog povreda ili negativnih iskustava zaboravimo na te naše „originalne postavke“. Kako im se vratiti i nanovo ih oživjeti?
Često stavimo maske koje su nam u prošlosti možda pomagale da preživimo teške trenutke, pa ih iz navike nastavimo nositi i kada ne trebamo. I zaboravimo na ono nešto što je duboko u nama i što treba biti ispunjeno. Onda ono „živo“ u nama, kao da bude „zakopano“. A ono je i dalje tu. Samo je prigušeno. Ja volim reći da je „sedirano“. To često stvara u nama nezadovoljstvo. Bol. Sjetu. Osjećaj ustajalosti. Taj osjećaj potiče da se počnemo uspoređivati s drugima. Zapravo, može se manifestirati na razne načine. Nekada je to zavist. Nekada ljubomora. Ili pak samosažaljenje. Tugaljivost. Kao da „nismo do kraja svoji“.
S druge strane, možemo čak raditi poslove koji su u očima svijeta genijalni, imati zavidnu karijeru (u očima svijeta), novac, obitelj…, a iznutra se osjećati kao da nemamo ništa ili kao da smo na „krivoj trasi“ i onda se pitamo što je pošlo po zlu. Seminari koje vodimo služe upravo tomu da čovjek ponovno „otvori oči“ za svrhu, čežnje srca, talente, osobine, svoju autentičnost, svoj put kako bi nadalje mogao donositi bolje odluke i na privatnom i na poslovnom planu.
Čitatelji našega portala rado i sa zanimanjem prate evanđeoske sadržaje koje redovito objavljujemo uz nedjeljna čitanja. Kako shvaćate Isusov govor o talentima, budući da svojim radom u Edukatoru ID-u bitno potičete rast talenata kod drugih?
Prispodoba o talentima definitivno nas poziva na odgovornost u prihvaćanju i korištenju svojih talenata. U današnje vrijeme zbog nejasne slike o sebi i svom identitetu, čovjek često upada u zamku da se uspoređuje s drugima te se trudi biti kopija drugog, što ne donosi ispunjenje niti mir. Dapače, upravo zato imamo mnogo onih koji zavide, ogovaraju, sude, a sve zbog neispunjenja onih dubokih čežnji srca danih od samog Gospodina. Čežnja je ispravna, no način na koji pokušavamo tu čežnju ostvariti je pogrešan. Odgovore na ta pitanja ne možemo naći gledajući druge i njihove talente, nego gledajući i upoznavajući kako nas je Stvoritelj sazdao. Ako tako gledamo, ako prihvatimo sebe, tada nemamo konkurencije jer smo unikat.
Napomenula bih da sam često mogla primijetiti stav gdje osobe „ne želeći se isticati“ zatome neke svoje talente i upakiraju to u lažnu poniznost. Prvi put sam, davne 2005. godine, po obraćenju, od prof. Ivančića čula: „Bog želi da koristiš svoje talente. Želi da budeš vrhunski, vrhunska u tomu što radiš. Da proslaviš Boga svojim talentima“. To je tako lijepo sjedalo na moje srce. Pa da. Pa zašto bi nam Bog dao talente ako neće da ih koristimo?
Možemo li onda kazati kako je i za kršćanina važna ona drevna filozofska „upoznaj samoga sebe“...
Apsolutno. Bez naše odsvirane partiture, simfonija života ostaje osiromašena za jedan važan dio. I da, ne moramo biti savršeni da bismo djelovali. Važno je reći da često vidim i one koji se, umjesto da koriste svoje talente, zamaraju onima kojima je „dano više“ i onda ih zavist sprječava da krenu. Sve im se čini malo. A vidimo u prispodobi: Gospodar s jednakim veseljem prima onoga koji je od pet talenata priskrbio deset i od dvaju četiri. Ne gleda veličinu dobitka nego voljno nastojanje.
„Upoznaj sebe“ važna je, rekla bih, zadaća svakog kršćanina, ma svakog čovjeka. Jer upoznavajući sebe vidiš čime raspolažeš, podsjetiš se što je baš tebi Bog dao, da ispuniš svoju (ne tuđu) svrhu na ovom svijetu. Upoznavajući sebe, svoje talente, sposobnosti, čežnje srca, slabosti, vidiš koje krjeposti još trebaš usavršiti, a možeš bolje razumjeti druge i s njima kvalitetnije surađivati.
Više godina radili ste kao direktorica konzultantske tvrtke koja se bavila pripremom i prijavom projekata na EU programe. Često se bavite temom liderstva. Smisao je liderstva pomoći ljudima da rastu i razvijaju se pa se zato liderstvo bitno temelji na vrlinama, osobito na želji za služenjem. Mislite li na temelju svojih iskustava i rada s mnogim velikim kompanijama da u Hrvatskoj imamo krizu liderstva? I ako da, kako tu krizu nadvladati?
Generalno mislim da ima ljudi koji odlično rade svoj posao lidera, voditelja i, Bogu hvala, zaista ih poznajem dosta kojima se zbilja divim. Kriza liderstva u današnje vrijeme, rekla bih, proistječe iz krize vrijednosti na ovom svijetu, zaborava zdrave svrhe rada, nedovoljnoga poznavanja sebe i drugih te u skladu s tim, lošega upravljanja sobom – samoregulacije, a onda i vodstva drugih. Nedostatak iskrene, pravovremene i produktivne komunikacije i atmosfere za takvu komunikaciju, nebriga oko organizacijske kulture, identiteta, jasnih vrijednosti i primjene istih u radu.
Kad ne poznajemo sebe / druge i kad nemamo jako „zašto“ radimo, a koje je prožeto zdravom etikom i moralom te jasne vrijednosti po kojima radimo, može nam se dogoditi da prevagnu naše slabosti, krivi motivi ili pak da sve mjerimo „svojom mjerom“. Teško je tako kvalitetno voditi i biti primjer. Isto tako, ukoliko nismo spremni priznati kada smo pogriješili, ispričati se, a što spada u osnovne ljudske kvalitete, teško je biti dobar vođa. Puno puta sam doživjela da nas lideri zovu da radimo edukacije njihovim ljudima, a oni sami ne žele ići na edukacije, rasti i razvijati se. A to je onda kontraproduktivno za firmu. Ljudi rastu, a šef, glava kuće, od koje sve kreće – ostaje ista. Lideri moraju biti spremni raditi na sebi, preuzeti odgovornost. Oni su „kormilari“ broda, daju smjer, koordinate, fokusiraju na destinaciju, inspiriraju na kretanje prema viziji.
A što je s onima koji su na nižim pozicijama koji su, tako reći, obična radna snaga? Koja je njihova odgovornost?
Mislim da se treba promijeniti i njihov stav. Ako si pod nečijim krovom i još si k tome vjernik, ne ulazi u trač, ogovaranje, klevetanje. Odi direktno šefu i reci što te smeta. Daj neki prijedlog za poboljšanje.
Radeći treninge za poduzeća vrlo često govorite o temi uspješne komunikacije. Aktivno slušanje, empatično slušanje i usmjerenost na rješavanje problema vrlo su važni alati. Koji su Vaši praktični i kratki savjeti za uspješnu komunikaciju u prijateljstvu, braku, obitelji, poslu?
Možda ću zvučati i sigurno zvučim „ponavljajuće“ ali evo: za svaku uspješnu komunikaciju važno je upoznati sebe/upoznati istinu da smo različiti te nastojati autentično usvojiti alate uspješne komunikacije koji mi pomažu da ostvarujem kvalitetne odnose s bližnjima, s kolegama na poslu i slično. Moramo shvatiti da drugi mogu imati potpuno drugačiji „filter“ za stvari upravo radi različitog komunikacijskog stila, različitog „hardvera“, talenata, temperamenta, zatim različiti sustav vrijednosti, pokretača, odgoja.
Drugo važno pravilo jest da istina oslobađa. Komunikaciju vidim kao krvotok organizacije. Ako je komunikacija iskrena, otvorena, s međusobnim poštivanjem i uvažavanjem različitosti, onda ste na pravom putu. Primjerice, kod nas je pravilo ako te nešto smeta, dođeš najprije reći osobi na koju se to odnosi. Ako ne kažeš toj osobi a gunđaš okolo – to je tvoj problem, ne njezin. Da bismo uspješno komunicirali, moramo poštovati dostojanstvo osobe koja je nasuprot nas. Možeš imati genijalne vještine prezentiranja, komunikacije, ali ako ne poštuješ osobu nasuprot sebe, ako nije iz srca, neće doprijeti do osobe. Rekla bih: pronađi svoju autentičnost, budi autentičan/autentična jer onda si svoj/svoja, možeš biti pravi dar drugima, a i više druge gledati kao dar.
Jedna od Vaših aktivnosti je i sudjelovanje u radu u projektu Virtograd. Osnovna svrha projekta je kroz edukativni sadržaj biti djeci i mladima podrška u otkrivanju talenata i usmjeravanju. Osnažujući razum i srce, a ne samo volju, djeca postaju kreposna i slobodna. Kako im biti istinska potpora na putu rasta?
Virtograd je projekt za djecu koji raste u okviru udruge „Put do uspjeha“. U Virtogradu trenutno sudjelujem više kao mama volonter i po potrebi pomažem u okviru projekata. Virtograd je poseban po tomu što podučava djecu kako su vrijedna i jedinstvena, te potiče na otkrivanje talenata, darivanje talenata ali i usvajanje vrlina potrebnih za život. U njemu žive mali Virtići, malene vrline koje uče djecu vrlinama i lijepom ponašanju. Primjerice, virtica Vrijednica Posebnica govori djeci kako je svako dijete vrijedno i posebno. Gospodin Talentić potiče ih da otkriju svoje talente. Gospodin Marljivko potiče na marljivo razvijanje talenata. Također, postoje i Manići, koji djecu potiču da rade loše stvari.
U Virtogradu djeca uče prepoznati svoje posebnosti, talente i prihvaćati različitosti. Oprobavaju razne aktivnosti, a potom biraju uloge u projektu, a koje ih najviše raduju i tako razvijaju svoje talente. Virtograd je osmislila naša Ivona Zgrabljić, autorica EDUKATOR ID. Pokazao se kao odličan način da i djeca osvijeste tko su, otkriju svoje talente i da, razvijajući ih, jednoga dana imaju priliku raditi posao u kojem su radosna i angažirana. U suradnji s Renatom Križanić i Mihaelom Koren, Virtograd je zaživio u razrednoj nastavi, koji se godinu za godinom uspješno implementira u osnovne škole.
Djeca razvijaju osobno dostojanstvo kada su voljena, kada ih se potiče i kada im se prašta. Mi stariji trebamo im pomagati da postanu samostalni pojedinci koji žive svrhu, poziv i poslanje za koje su stvoreni. Kako to izgleda u Vašoj majčinskoj svakodnevici, budući da imate tri curice?
Prva stvar koja je važna da djeca razviju osobno dostojanstvo jest - znati vidjeti svoje dijete, prihvaćati njegovu/njezinu osobnost, posebnosti, poštovati dostojanstvo vlastitoga djeteta.
Zbog djela ljubavi koja radimo za njih i žrtve koju svaki roditelj podnese, ponekad uočim da roditelji misle da se podrazumijeva da djeca znaju da ih volimo. Osobno se uvjerim da nije tako i trudim se izražavati ljubav i riječima i zagrljajem redovito i često. I u tomu primjećujem da su autentične riječi podrške, ljubavi, iskrenog zanimanja poput svježe vode koja zalijeva njihovo malo srce. Isto tako, potrebno je imati i vrijeme za sebe tu i tamo. Djeca vole vidjeti da roditelji skrbe zdravo i za sebe i povremeno imaju svoje vrijeme.
Drugo, htjela bih razuvjeriti sve one koji misle da postoji „savršeno roditeljstvo“ ili, primjerice, ako se baviš poslom u kojem pomažeš drugima da razviju talente i vrline, nemaš problema sa svojom djecom. To nije istina. Kao i sve druge mame prolazim i čari i radosti, ljepote ali i probleme i poteškoće odgoja u današnje vrijeme .
Kako je otkrivati talente i interese kod vlastite djece? Je li to teže nego kod djece koja nam nisu bliska, koja nisu naša?
Definitivno se trudim primijetiti interese kod djece i popratiti ono što vole, i poticati ih da rade ono što im dobro ide. U kući pokušavamo ustaliti pravila koja će im pomoći rasti u krepostima. Nekada nam ide lakše, a nekada teže. Ono što mi pomaže iz posla kojim se bavim jest da svako dijete prihvatim, da se ne iščuđavam različitostima već da ih razumijem i da se fokusiram na ono što mogu više no na ono što ne mogu.
Ako viknem bez razloga, kažem djetetu – oprosti. Tako se i ono uči reći „oprosti“ kada pogriješi, uči se istini da su i greške dio života te se trudi biti bolje, trudi se popraviti stvari. Učim ih da je dobro truditi se biti najbolji/najbolja ali da su greške sastavni dio života. Također, sve više uviđam važnost učenja djece izdržljivosti, nošenja križa kada se pojavi, osnaživanja vjere, njihova osobnog odnosa s Bogom od malih nogu.
U moru brojnih ponuda za zdravlje tijela i vježbanje, koje su vrlo često pomiješane s istočnjačkim metodama, najčešće jogom, razvili ste jako zanimljiv program za žene, tzv. »slavljenički trening« (PraiseWorkout). U njemu su spojeni tjelovježba i slavljenje, kroz koje raste prihvaćanje vlastitoga tijela, samopoštovanje i samopouzdanje. Ta rekreacija, biranim i laganim koracima te glazbom, budi lijepe ženske kvalitete, kako svjedoče polaznice. Možete li nam pobliže opisati ovaj program?
PRAISE WORKOUT program, s krilaticom „Vježbaj srcem“ program je tjelovježbe kroz plesni pokret uz opuštajuću kršćansku glazbu i kraću katoličku meditaciju na kraju sata. Vježbe su osmišljene tako da kroz nježne, plesne pokrete jačaju cijelu muskulaturu tijela, te poštuju i njeguju dostojanstvo žene. PraiseWorkout pruža ženi priliku da se istovremeno: odmori, opusti, osnaži i duhovno okrijepi za nadolazeći tjedan. Srce treninga je meditacija uz redak Svetog Pisma, koji nas vraća Božjoj ljubavi i miru za kojim danas svi tako čeznemo.
Današnja ponuda plesnih treninga te fitness centara najčešće stavlja fokus na njegovanje vanjštine. Zbog prenaglašenosti „senzualnosti i seksualnosti“ kod žene koju potiču mediji, ruši se slika dostojanstva žene/muškarca te potiču krive vrijednosti. A poticanjem niskih strasti kod čovjeka, seksualnog nagona bez ethosa i vrednovanja cijele osobe, a ne samo dijela povezanog uz spolnost, devaluizira se ljubav, pa čak i seksualni čin, na mrvice. Da me ne biste krivo shvatili i spolnost, seksualnost je dio nas, dapače, Božji dar. Teologija tijela tako o bračnom činu govori kao o doslovce, sakramentu. Crkva kaže da je spolni odnos važan. To je važan dio ali dvije su funkcije odnosa u braku: jedno je prokreacija, novi život, a druga važna je bliskost, ljubav supružnika. PRAISEWORKOUT treningom i PRAISE radionicama za žene želimo promovirati bogatstvo i plodove katoličke tradicije, kako njegovati dostojanstvo i životnost, na zdrav način.
Područje Vašeg raznolikoga interesa svakako je i „Teologija tijela“ svetoga Ivana Pavla II. Svaka žena žudi za ljubavlju, ali nažalost mnoge od nje odustanu. Zasigurno tome doprinosi vrlo raširena kriza čednosti, za koju se kaže da je temeljno oruđe kojim žena treba odgajati muškarca. Kako da žene svojim jedinstvenim poslanjem postanu još zauzetije graditeljice bolje budućnosti?
Teme „Teologija tijela“ i „Ljubav i odgovornost“ zauzimaju važno mjestu u mojemu životu, osobnom, supružničkom te u služenju na poslu. Tijelo se ne može odvojiti od osobe, osoba od tijela. Upravo zato je važno osobi pristupati cjelovito. Rekla bih da kriza čednosti, zatim napuštanje principa „čistoće“ ili prostituiziranje vlastitog tijela dolazi ponajviše iz neznanja o funkcioniranju vlastitog tijela, duha, povezanog sa ethosom, etičko-moralnim principima. Često vidim ljude koji se prisilno ponašaju „čedno“, a zapravo iznutra izgaraju jer je osjećaju kao prisilu. Tu mislim i na muškarce i na žene. Isto je sa čistoćom. Često su zakoni samo supresija emocija da bi one negdje nekad ponovno eksplodirale.
U svijetu je trenutno prisutna, rekla bih, kriza identiteta, s jedne strane imate one koji ne prihvaćaju svoj spol, zatim one koji smatraju da si slobodan kada mijenjaš partnere i živiš promiskuitetno, a s druge strane imate puno vjernika koji su se zakočili životnost u sebi shvaćajući čistoću na potpuno pogrešan način. Bog nas je stvorio da budemo strastveni i životni, svatko na svoj način ali za ono dobro, a ne da ugušimo i loše i dobro u sebi. Upravo zato postoje Božji zakoni. Da nas oslobode za tu zdravu strast, životnost, za to da dosegnemo puni potencijal.
Potrebno je duboko ući u ove teme, kako bi ih što više ljudi čulo i primijenilo. Potrebna je zapravo cjeloživotna formacija...
Ivan Pavao II. je upravo tragajući za odgovorima koji bi bili razumljivi modernom čovjeku na pitanja: zašto živjeti čistoću, čednost, zašto je tijelo toliko važno u crkvi , zašto je važna spolnost, bračna ljubav itd., napisao „Ljubavi i odgovornost“ i „Teologiju tijela“ u kojima nas podučava što je prava Ljubav, što je nagon, daje naznake što je sve potrebno za graditi pravu ljubav.
Kada se izgubimo, Teologija tijela nas vraća na početak da nas podsjeti tko smo, otkud smo došli, koliko smo vrijedni kao osoba, potom nas podsjeti kamo idemo (vječnost) i da je ta ljubav koja nas tamo čeka naša destinacija, podsjeća nas na sebedarnu ljubav, na radost davanja, podsjeća nas da smo stvoreni iz Ljubavi – za Ljubav. Podsjeća nas da je Krist došao, otkupio naša tijela, nas, i da nas uvijek iznova diže i daje novu šansu. Smatram da je za ovo područje potrebno napraviti cjelovitu formaciju pojedinca koja će biti dostupna ljudima svih godina, bez obzira bili vjernici ili nevjernici.
