Jednom sam odlučio provesti tjedan dana u tišini i razgovarao sam s jednim bratom, onda sam odlučio ići kao volonter u Taizé, pa mi se za to vrijeme potvrdio poziv. Mislio sam kao i Marija: Evo me, Gospodine.. Ušao sam u bratstvo nakon mature. Moj cijeli život je vezan za Taizé.
Fra3: Brate Richarde, recite nešto o sebi i vašem životnom putu:
Fr. Richard: Dolazio sam u Taizé kao srednjoškolac više puta, jer Taizé nije daleko od Berna, u čijoj sam okolici živio. Prvi put kad sam imao 16 godina. Veoma me se dojmila zajednica. Jednom sam odlučio provesti tjedan dana u tišini i razgovarao sam s jednim bratom, onda sam odlučio ići kao volonter u Taizé, pa mi se za to vrijeme potvrdio poziv. Mislio sam kao i Marija: Evo me, Gospodine.. Ušao sam u bratstvo nakon mature. Moj cijeli život je vezan za Taizéa.
Fra3: Vi ste časni brat. Zašto niste postali svećenik?
Fr. Richard: Posebnost braće iz Taizea je u tome što mi nemamo župe – njegujemo tzv. monaški način života po uzoru na sv. Benedikta, pa i vas, franjevce, u vašim počecima. Bratstvo se sastoji od stotinu braće, od čega su četvorica svećenici. To nam je dovoljno, jer u Taizé dolazi dosta svećenika sa svojim mladima, pa nam pomažu u radu.
Fra3: Vi ste časni brat u Taizéu. U čemu je tolika draž Taizéa? Što je to što ljude toliko privlači tamo?
Fr. Richard: Kad su mnogi pitali brata Rogera ovo isto pitanje, on je odgovorio: "Ne znam. Mogu samo reći kako sam ja doživio Taizé kao mlad čovjek, a možda tako i drugi doživljavaju: jednostavnost, ali ne materijalna jednostavnost, nego jednostavnost u odnosima, zatim pjevane molitve (tri puta na dan): meditativne pjesme prilagođene mladima i krunica i univerzalnost Crkve: što Crkva zaista znači u dubokom smislu svog značenja: zajedništvo svih naroda raznih kultura, mentaliteta i jezika. Mladi doživljavaju Taize kao jedno mjesto pomirenja među ljudima. To je znak da svi možemo živjeti zajedno ako poštujemo Božju zapovijed da ljubimo jedni druge." Kad je brat Roger došao, on je kupio kuću u selu (selo ima 40 stanovnika) i malu crkvicu. Mi živimo u toj kući što ju je brat kupio i tu su sad naše sobe. Zatim smo sve s vremenom nadograđivali i obnavljali: gradili sobe, kupaonicu, kućice, vani postavili šator. Jedan njemački radio prenosi naš program iz Taizéa diljem svijeta, a braća marljivo rade na uređivanju naše web stranice.
Fra3: Mladi u današnjem svijetu?
Fr. Richard: Postoje velike razlike. Puno je mladih koji velikodušno žive svoju vjeru i povjerenje u Boga i druge koji svojim angažmanom žele pomoći. Postoje volonteri koji idu u siromašne zemlje pomagati i dati nešto od svog života drugima. Veliki dio njih to čini iz vjere, ali ima i onih kojima je teško vjerovati, ali ipak žele nešto učiniti za druge. S druge strane: nekim mladima ljudima je teško u životu jer su im roditelji razvedeni ili su ostavljeni, osjećaju se nevoljenim, misle da nemaju budućnosti. Mi bismo baš prema tim mladima htjeli biti otvoreni, primiti ih, slušati i razumjeti i reći im da Bog ima povjerenje u njih.
Fra3: Diljem zapadne Europe crkve zjape prazne. Papa Benedikt XVI. je rekao kako je Crkva kao barka koja propušta vodu. Gospodin je rekao Franji: "Idi, popravi moju Crkvu koja se ruši." Kako danas popraviti Crkvu? Kako privući mlade u crkve?
Fr. Richard: Najprije sve počinje sa samim sobom. Jedan je naš brat koji živi u Bangladešu među najsiromašnijima rekao: "Kad je peć topla, onda se ljudi dolaze grijati u blizini te peći." Ako jedna zajednica zrači kršćanskom dobrotom i toplinom: ljudi to osjećaju i dolaze. Na ovo se pitanje ne može dati jednostavan odgovor. Svaki dan moramo biti budni i tražiti mogućnosti da stupimo u kontakt s mladima. Iako su možda zbunjeni ili možda ne odgovaraju našim očekivanjima, mi ih ipak trebamo primiti, jer Isus je primao sve ljude i iskazao im povjerenje. Naš život, tj. život svih kršćana treba biti znak nade, jer ljudi traže takvu nadu, ali mnogi ne znaju da ta nada postoji u Evanđelju i u Crkvi. Mi to trebamo svjedočiti svojim životom. Brat Roger je citirao sv. Augustina koji je rekao: "Ljubi i kaži to svojim životom."
Fra3: Mnogi se mladi Hrvati deklariraju kao katolici, ali ne žive tako.
Fr. Richard: Takva je situacija ne samo u Hrvatskoj, nego diljem svijeta. Danas je individualizam zauzeo glavno mjesto. Mladi ne žele nikoga poslušati. Ne žele autoritete. Vremena se mijenjaju. Prije su pleme ili obitelj odlučivali o pojedinim stvarima koje su važne za život dok mladi danas sami odlučuju i usmjeravaju svoj životni put. Iz tog razloga danas više nije dovoljno govoriti općenito o onome što je Božja zapovijed, nego sve počinje od osobnog promišljanja. Potrebno je, dakle, da mladi steknu povjerenje u ljude koji navještaju Krista, odnosno, ljude koji imaju više iskustva u potpunom življenju kršćanskog života.
Fra3: Posljednje ste vrijeme proveli u Bosni i Hercegovini, a sada ste i u Hrvatskoj. Kakvi su općenito Vaši dojmovi?
Fr. Richard: Lijepo je biti ovdje. Osjeća se toplina u crkvama: dosta ljudi pogotovo mlađih ljudi ide na sv. Mise. To me ohrabruje i veseli. Primijetio sam također da se tamo gdje je jaka tradicionalna vjera, to se polagano pretvara u osobnu odluku nasljedovanja Krista. Ne zato što je netko meni rekao da moram ovako, nego zato što sam ja otkrio da me Isus ljubi i da je dao svoj život za mene. To treba imati u vidu. U posljednjih desetak godina mnogo se toga promijenilo u Hrvatskoj, pa zbog toga ne smijemo propustiti trenutak i zahtjev sadašnjosti i zov budućnosti.
Fra3: Trenutno smo u Došašću, vremenu u kojem se intenzivno pripremamo za Božić. Recite nam kakvo je Vaše osobno iskustvo Božića i Kristova rođenja?
Fr. Richard: U meni uvijek ostaje ono što sam kao dijete doživio: radost Božjeg dolaska i rođenja malog Isusa, pri čemu On postaje čovjek kao i mi, čovjek kao ja. On sve napušta radi nas, čak u jednu ruku i Sebe samoga samo da nam pokaže kako nas ljubi i kako bi bio uz nas. Došašće u Taizéu je tiho vrijeme, jer tada nema puno mladih. To je intenzivno vrijeme pripreme za divljenje. Sjećam se da smo jednom na putu iz Varšave u vlaku punom smeća dočekali Božić. Pjevali smo božićne pjesme i veselili se. Osjećali smo se poput Marije i Josipa koji nisu imali prenoćišta one slave noći, ali bili smo sretni. To nam je bio lijep doživljaj.
Fra3: Što biste Vi, na kraju, poručili mladima, roditeljima i našim obiteljima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini?
Fr. Richard: Rekao bih upravo Pavlovim riječima koje smo večeras slušali u misnom čitanju: Radujte se! Stvarno se radujte, jer Bog je vama, Hrvatima, dao veliko bogatstvo vjere i ustrajnost. Zahvaljujte Bogu za ono što imate. Iz toga će proizaći puno dobroga.
Fra3: Brate Richarde, hvala na ovom kratkom i ugodnom razgovoru. Mir Vam i dobro!
