Sv. Franjo nam donosi primjer kako se spremno odazvati na ono na što nas Bog poziva, u svemu što je pred nama. I koliko god nam se taj put činio teškim i neizdržljivim, ipak nas uzdanje u Boga oprema snagom da kao vitezovi radimo za Kraljevstvo Božje.
O svecu kojeg danas slavimo teško je ne razmišljati s mnogo aspekata. Kako je sv. Franjo rođen u dobrostojećoj obitelji u Asizu, imao je priliku bezbrižno provesti mladenaštvo trošeći vrijeme na zabave s prijateljima. Rasipao je novac kojeg je imao i nije razmišljao o ispraznostima u kojima provodi svoj život. To društvo koje ga je okruživalo iskorištavalo je njegov rasipni život za vlastiti užitak. Iako je živio rasipno, ipak je bio osjetljiv prema siromasima i davao im je milostinju kada bi mu se ukazala prilika. Tu se može uočiti njegova osjetljivost prema osobama u potrebi, što će se posebno pokazati prilikom njegovog dubokog obraćenja i susreta s gubavcem.
Razmišljajući o Franjinom životu, naročito se mogu uočiti dvije osobine, a to su gorljivost i spremnost za nove poduhvate. Iako možda nije bio svjestan svoga načina mladenačkog života i kamo ga on vodi, Franjo ga je proživljavao na način pun odvažnosti, što mu je kasnije koristilo i u odgovoru na Božji poziv te osnivanje novoga reda. Imao je u sebi žar, ali je također bio spreman i za nove izazove. U tome se isticao i prednjačio je u svom društvu. To ga je nekako pripremalo da s oduševljenjem krene u novo poglavlje na koje ga Bog poziva. Budući da je imao želju biti vitezom, tako je pristupio i uz Isusa Krista. To mu je dalo odvažnost da u tome krene do kraja. Bio je zanesen tim pozivom i htio je do kraja nasljedovati Gospodina. Iako isprva nije razumio na što ga točno Bog poziva, ubrzo je to otkrio čitajući Evanđelje i tada počinje živjeti novim životom. Spremnost da odgovori na Božji poziv bila je vidljiva i u njegovoj gorljivosti. Ništa ga nije sprječavalo razdati se za Krista koji se za nas do kraja razdao na križu te nas svojom mukom, smrti i uskrsnućem pozvao na novi život, koji se neće očitovati u ispraznostima.
Sv. Franjo nam donosi primjer kako se spremno odazvati na ono na što nas Bog poziva, u svemu što je pred nama. I koliko god nam se taj put činio teškim i neizdržljivim, ipak nas uzdanje u Boga oprema snagom da kao vitezovi radimo za Kraljevstvo Božje. Tako ćemo biti svijetli primjer kao što je to bio i sam Franjo. Nije bez razloga zaslužio naziv „serafski“. On je izgarao od ljubavi prema Kristu i od želje da odgovori na ono što je Krist tražio od Franje. Sve je podnosio s ljubavlju i tako je uspio ostaviti primjer odvažnosti idućim naraštajima. Stoga budimo odvažni u gradnji Božjeg Kraljevstva.
