Dopuštajući Ljubavi da nas ljubi počinjemo iskustveno shvaćati što znači ljubiti bez ikakvih uvjeta i bez ikakve mjere...
O pravoj ljubavi
Blago sluzi koji
tako ljubi bolesna brata, koji mu ne može uzvratiti, kao i zdrava koji mu može
uzvratiti. (Opomena 24)
Još o pravoj
ljubavi
Blago sluzi koji
toliko ljubi svoga brata i toliko ga se boji kad je daleko od njega kao da bi
bio uz njega, te ništa ne govori njemu za leđima što ne bi mogao reći u ljubavi
pred njim. (Opomena 25)
sv. Franjo
Ljudsko
postojanje svoj puni smisao dobiva u ljubavi. Riječ ljubav, slično kao i riječ
Bog, doživjela je duboku preobrazbu. Mnogo toga podrazumijevamo pod pojmom
ljubavi, a kad bismo malo zastali i ispitali sva ta široka tumačenja ovoga
pojma pronašli bismo mnogo toga što iskrivljuje, prlja, a ponekad i potpuno
izobličuje smisao prave ljubavi. Međutim, to nas uopće ne treba čuditi niti
zbunjivati. Svi smo duboko obilježeni sebičnošću koja nas čini slijepima za
razumijevanje i življenje prave ljubavi. Stoga, trebamo se zapitati možemo li
uopće govoriti o pravoj ljubavi, a da pritom u to tumačenje ne unesemo nešto
onoga svoga ljudskoga. Nešto onoga svoga sebičnoga i egoističnoga. Iskreno
trebamo odgovoriti da nismo sposobni sami dohvatiti puni smisao prave ljubavi,
a pogotovo nismo sposobni sami ostvariti takvu ljubav. Jedino čovjek koji je
potpuno slobodan od sebičnosti, egoizma, uvjetovanja drugih na bilo koji način,
shvaća i živi pravu ljubav.
Postoji li takav
čovjek? Ne postoji. Budući da ne postoji, izgleda kao da čovjek sam mora
odrediti smisao prave ljubavi unatoč tome što je za to nesposoban. Ipak, iako
ne postoji čovjek koji je potpuno oslobođen sebičnosti, postoji Netko drugi
koji je čista Ljubav. Postoji Bogočovjek Isus Krist, koji je svojim riječima i
životom čovjeku objavio pravu Ljubav. Objavio nam je da pravu ljubav možemo
shvatiti i živjeti jedino onda kada dopustimo Ljubavi da nas ljubi. Dopuštajući
Ljubavi da nas ljubi postajemo sve sposobniji shvatiti smisao prave ljubavi iz
jednostavnog razloga: mi se tada napajamo na samom Izvoru. Taj Izvor je
kristalno čist, u njemu je prisutna potpuno čista voda ljubavi. Napajajući se
na tom Izvoru, ne samo da shvaćamo smisao prave ljubavi nego postajemo sposobni
ljubiti sve čišće i sve ljepše.
Dopuštajući
Ljubavi da nas ljubi počinjemo iskustveno shvaćati što znači ljubiti bez
ikakvih uvjeta i bez ikakve mjere. Bog nas ljubi bez uvjeta. To znači da ništa
ne može promijeniti Njegovu ljubav prema nama pa čak ni najgori grijesi. Nema
tih uvjeta i okolnosti koji bi mogli utjecati na to da se Bog promijeni. Bog
nas ljubi bez mjere, a to znači da Njegova ljubav ničim ne može biti ograničena
niti umanjena. Ona je uvijek beskrajna i upravo zato Njegova ljubav može u
potpunosti ispuniti beskrajne težnje ljudskog srca za srećom. Temeljno pitanje
našega života jest sljedeće: dopuštam li Ljubavi da me ljubi? Najveći čin
ljubavi prema Bogu jesti dopustiti Bogu da nas ljubi bez obzira na sve naše
slabosti, grijehe, nemoći, promašaje. Njegova ljubav jest voda koja ozdravlja i
oživljuje naše maleno srce i omogućuje nam da se i mi ohrabrimo ljubiti druge
onako kako nas same ljubi Bog.
