19. travnja 2005. godine, u poslijepodnevnim satima pokazao se bijeli dim iz Sikstinske kapele i oglasila su se sva zvona grada Vatikana. Poruka je bila jasna i glasna: „Habemus papam!“
Danas se obilježava obljetnica izbora kardinala Josepha Ratzingera za papu. Tog 19. travnja 2005. Ratzinger je prihvatio kormilo lađe koja se zove Crkva, a koja je, kako je sam izrekao u molitvi križnoga puta na Veliki petak iste godine, dakle neposredno prije smrti pape Ivana Pavla II., lađa koja izgleda kao ona koja polako tone i koja pušta vodu na sve strane. Ovu misao o Crkvi mnogi vjerojatno tada u tome vremenu, kad je papa Ivan Pavao II. sa svojom uznapredovalom bolešću bio gotovo na samrtnoj postelji, nisu očekivali te su mnogi njome bili iznenađeni. No, važan je itekako kontekst u kojem je izrečena ova, sada, papina rečenica. Govoreći o devetoj postaji križnoga puta, o postaji koja razmatra Isusov treći pad Ratzinger taj pad poistovjećuje s padom Crkve koji se događa kada zaboravlja na Krista, na onoga koji je Alfa i Omega njezine egzistencije kao zajednice vjere. Ipak je važno spomenuti kako govor o toj postaji završava sa viješću da je Isus ustao iz groba, i da sa svojim ustajanjem, svojim uskrsnućem, i nas pridiže, i nas uskrisava.
Toga proljetnog dana, 19. travnja 2005. godine, u poslijepodnevnim satima pokazao se bijeli dim iz Sikstinske kapele i oglasila su se sva zvona grada Vatikana. Poruka je bila jasna i glasna: „Habemus papam!“ Vjerojatno kardinal Ratzinger nije pomišljao da će biti izabran za tako zahtjevnu, tešku i odgovornu službu nasljednika Petrova što zbog svojih godina, a što zbog svoje poniznosti koju je izrekao i pri prvom govoru rekavši: „Gospoda kardinali izabrali su mene neznatnog i nevrijednog slugu u Gospodnjem vinogradu“, ali je očito Duh htio da bude tako. Joseph Ratzinger uzeo je ime Benedikt. I to ne slučajno ili zato što dugo nije bilo pape s tim imenom već s namjerom da ukaže dijelom na svoj prvotni program koji želi učiniti: nastaviti rad pape Ivana Pavla II. pokazujući Europi njezine kršćanske korijene. Naime, poznato je da je sv. Benedikt zaštitnik Europe, ali ne samo njezina kontinenta, već još više društva i kulture koja je velikim dijelom nastala upravo na Benediktovu svijetlom tragu njegovih duhovnih sinova i braće –benediktinaca.
No još je jedna bitna stvar u tom početnom izboru pape Benedikta bila važna –njegovo geslo. Geslo je kratka izreka ili riječ pod kojim čovjek želi djelovati, označava ono što je za čovjeka ideja vodilja u životnim pothvatima, koji je njegov prvotni zadatak. Mnogi, nažalost, ne znaju koje je upravo geslo Benedikta XVI., no ono se doista podudara s njegovom, ali i sa zadaćom svakoga kršćanina, jer glasi: „Cooperatores Veritatis“, što će na hrvatskom reći: „Suradnici Istine“. Problem istine postoji od onda kad je čovjek počeo sebe promatrati kao biće koje ima sposobnost razumijevanja i odlučivanja. Na to su kompleksno pitanje pokušavali dati odgovor mnogi, te tako možemo razlikovati tri osnovna vida istine: istinu kao ono neskriveno (aletheia) kako su je shvaćali Grci, istinu kao poklapanje (adaequatio) stvari i intelekta (njezinog iskaza u sudu), te Istinu sa velikim početnim slovom utemeljenu na biblijskom izričaju Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, za sebe: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14, 6). Biti suradnik istine znači prihvaćati je pod sva tri vida, a papa Benedikt je to doista i bio. Istina koju je iznosio nije bila skrivena, nego ju je javno svjedočio, pa čak i kad su ga napadali vičući mu da to ne čini. Istinu je iznosio i onda kad se stvari koje se čine ne preklapaju, nisu adekvatne sa zdravim razumom ističući pritom dostojanstvo svakoga čovjeka sa svojim pravom na život od prirodnog začetka do njegovog prirodnog svršetka. No ipak iznad svega papa je suradnik Istine –Krista. Istinski i istinit program Isusa iz Nazareta iznesen je u evanđeljima čiji je prvi tumač nasljednik svetoga Petra s autoritetom dobivenim od Krista (usp. Mt 16, 19). Suradnju s tom Istinom vidimo kroz papinu svakodnevnu molitvu i obveze koje čini, te kroz njegove mnoge govore koji proizlaze iz svijesti da se ta Istina učovječila i postala jedna od nas kako bi nas privela u zajedništvo i zbilju Svete Trojice.
Danas, treba primijetiti, kako Istina koja je nepromjenjiva i nepokolebljiva nije „in“. Često su u našem društvu, u medijima, na naslovnim stranicama naših novina, na čelima naših života prisutne laži i neistine koje dovode do još dubljeg procjepa između Boga i čovjeka te odvode u ropstvo egoizma, relativizma ili pak različitih ideologija. „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32) snažna je riječ Istine, ali je važno shvatiti kako osloboditi za takvu slobodu znači biti osposobljen hrabrošću svjedočiti za nju sve do posljednje kapi krvi. Spremnost na takvu suradnju s Istinom, moramo priznati, imaju rijetki, ali među njima je zasigurno Petar naših dana koji želi otvoreno svojim riječima i djelima Europi pokazati i darovati Istinu koja unosi sveti nemir o kojem je govorio kao dekan kardinalskog zbora još na početku konklava.
I mi smo danas svjedoci sve češćih napada na papu Benedikta XVI. koji su toliko veliki da neprestano pune listove praznih knjiga i novina kako bi im se povećala prodaja, koji su takvi da neprestano se pojavljuju na našim ekranima i vijesti su ih pune ne bi li povećali gledanost, koji su takvi da postaje očigledno kako neprestance zatvaraju oči pred Istinom ne želeći promijeniti svoje uljuljane položaje i sigurne fotelje, a pritom teroriziraju cijeli svijet te marginaliziraju i diskriminiraju kršćane koji stoje uz bok Benedikta XVI. postajući zajedno s njim suradnici Istine.
Jučer u evanđelju Treće vazmene nedjelje čuli smo: „Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom."“, a danas se konkretno to ispunjava u vječnom gradu Rimu. Naime, danas su svi kardinali koji su najbliži suradnici Benedikta XVI. u Rimu pokazujući tako svijetu i vjernicima svoju blizinu i podršku potrebnu Svetom Ocu u ovim trenutcima kušnje koju ostvariše mediji. Ići ribariti s Petrom naših dana nije nimalo popularno, jer znači vratiti se svojim svakodnevnim dužnostima i u njima i kroz njih svijetu biti suradnik i posrednik Istine za kojom ovaj svijet, naša Europa, naša domovina čezne i neznajući. Stoga pridružimo se i mi ne klevetanju i omalovažavanju uloge i autoriteta pape, ne nijekanju Istine i zlobnim pričama, nego pridružimo se našim pastirima u molitvi našem velikom Pastiru, Isusu Kristu, za papu Benedikta XVI. da mu ne malakšu ruke koje drže kormilo naše lađe Crkve, koju nam daruje Crkva u liturgijskom slavlju: „Bože, ti si svetog Petra postavio na čelo apostolskom zboru i na njemu sagradio Crkvu. Papu našega Benedikta postavio si Petrovim nasljednikom. Udijeli mu da tvom narodu bude vidljivo počelo jedinstva u vjeri i temelj zajedništva u ljubavi.“ (Zborna molitva za papu na obljetnicu izbora, Rimski misal)
