Susret privremeno zavjetovane braće Franjevačkog reda iz cijele Europe održao se u Asizu od 15. do 19. srpnja.
U okviru franjevačkih obljetnica koje oživotvoruju duh svetoga Franje iz Asiza, održan je susret privremeno zavjetovane braće iz Europe. Prisutno je bilo oko 160 fratara iz Konferencije provincija Italije i Albanije (COMPI), Konferencije provincija Španjolske i Portugala (CONFRES), Transalpinske franjevačke konferencije (COTAF), Sjevernoslavenske konferencije (SLAN) i Južnoslavenske konferencije (SLAS). Moderatori su susreta bili fra Darko Tepert i fra Hieronimus Yoseph Dei Rupa, generalni tajnik i zamjenik za formaciju i studije. Susret je obilježen geslom preuzetim iz životopisa svetoga Franje: Ispunjeni najvećim divljenjem (1 Čel 94). Što je to što je zadivilo tolike mlade? Kako i danas držati živim to divljenje? Kako zadiviti ljude za Krista?
Dolazak u Italiju, osobito u Asiz, ponovno budi i rađa novu nadu i daruje snagu čovjeku na putu franjevaštva. Potrebno se uvijek vratiti na izvor. Izvor je najčišći. Tu čistoću manja braća grabe s izvora svetih mjesta, a osobito Asiza i La Verne. Maleni talijanski grad i gora velikih darova i tišine omogućili su prikladan prostor za susret i promišljanje, istraživanje i odgovaranje na postavljena pitanja i zadatke. Naši su dani bili obilježeni euharistijom, susretima, slušanjem, molitvom časoslova, hodočašćem, raspravama te donošenjem prijedloga i zaključaka. Organizirani su zajednički susreti, ali i radovi i rasprave u manjim i višejezičnim grupama. Zajedništvo različitih tradicija i oblika duhovnosti, pastoralnih djelovanja i modernih oblika evangelizacije dalo je širu sliku istoga Reda. Zadnja dva dana susretu se pridružio cijeli generalni definitori s generalnim ministrom.
U središnjoj dvorani hotela Domus Pacis, započeo je susret pozdravnim govorom fra Darka Teperta, generalnog tajnika za formaciju i studije, a nastavio se upoznavanjem i predstavljanjem vlastitoga života i tradicije pojedine provincije. Drugoga dana razmišljali smo o međusobnom odnosu između akcije i kontemplacije, na temelju misli koje je s nama podijelio fra Paolo Zampollini, predsjednik komisije „Duh molitve i pobožnosti". On je na osoban način iskazao poteškoće uravnoteženosti spomenute stvarnosti u životu svakog manjeg brata. Taj je dan zaključen svetom euharistijom kod sestara klarisa, koju je predslavio fra Darko Tepert.
Treći je dan bio predviđen za hodočašće na La Vernu, svetu goru Franjine stigmatizacije. Cijeli je dan bio osvijetljen duhom molitve, koji je praćen tišinom, slavljem svete euharistije koju je predslavio fra Livio Crisci, provincijalni ministar Provincije sv. Franje ranjenoga u Toskani. Sveta je euharistija završila procesijom s relikvijarom svetoga Franje, koji je prenesen iz crkve u kapelu stigmatizacije. Zajedništvo smo nastavili u samostanskoj blagovaonici.
Idući smo dan započeli svetom euharistijom u gornjoj crkvi Bazilike sv. Franje, koju je predslavio mons. Mario Vaccari, ofm. Mons. Vaccari je nastavio svoje druženje s nama podijelivši svoje iskustvo u promišljanju o novim oblicima života i evangelizacije. U razmišljanju je bio osoban i emotivan, jer se ponovno našao u svojoj prvotnoj obitelji iz koje je potekao, prije nego što je zadobio službu biskupa. Drugo predavanje istoga dana održao je fra Casey Cole, franjevac iz Amerike, koji je podijelio svoje iskustvo korištenja društvenih medija u svrhu evangelizacije. Dao je i kratke upute i pomoć u digitalnom svijetu: načelo Zašto? Kako? Što? koje odgovara potrebama današnjeg čovjeka i susreta na društvenim mrežama. Susret je zaokružen govorom generalnog ministra fra Massima Fussarellija. Fra Massimo nam je, potaknut željom čuti potrebe najmlađe braće s privremenim zavjetima na franjevačkom putu, dao ohrabrenje i upozorio na opasnosti koje nas mogu odvesti s istog. On je istaknuo moć zajedništva i duh čovjeka koji se hrani evanđeljem. Susret je završen svetom euharistijom koju je predslavio Generalni ministar, nakon čega smo imali zajednički ručak te krenuli natrag u svoje majčinske provincije.
Ciljevi su susreta smjerali prema budućnosti koja se ogleda u sadašnjosti. Kako danas živimo kao manja braća i što želimo za budućnost? Kako pomiriti život aktivnosti s kontemplacijom? Koji su novi oblici evangelizacije? Postoje li drugačije mogućnosti naše prisutnosti? Kako se u konkretnim kontekstima služiti medijima na franjevački način? Postavljena su pitanja oblikovana i uvjetovana različitošću kultura, jezika i djelovanja, čime su dobila različite mogućnosti. One su očitovane u odgovorima i prijedlozima, koji su izglasani većinom i upućeni Generalnoj kuriji.
U zaključku je doneseno nekoliko točaka koje su usmjerene na život braće s privremenim zavjetima radi boljeg ostvarenja i provođenja franjevačkog Ratio formationis. Zahtijeva se veći međunarodni opseg i povjerenje prema onima koji su u formaciji kako bi se omogućila misijska iskustva i usporedba s različitim stvarnostima Reda. Neophodno je omogućiti dobro razumijevanje engleskoga jezika, osobito u europskom kontekstu. Početna formacija treba biti utemeljena na integralnom franjevačkom pristupu koji će obuhvatiti razumijevanje franjevačkih izvora i franjevačke duhovnosti, a da pritom neće kao glavni predmet imati aktivnosti vezane uz svećenički život, nego će biti otvorena za druge oblike djelovanja koji će se usmjeriti prema najsiromašnijoj braći, ekumenskom i međureligijskom dijalogu, ekološkim aktivnostima.
Poželjno je da braća s privremenim zavjetima ne gase duh svete molitve i pobožnosti (Pr 5) i da stoga imaju redovita vremena na raspolaganju, bez određenih rokova koje valja ispuniti, bez bratskih i pastoralnih aktivnosti, kako bi se posvetili molitvi i razmatranju. Također, zatražen je prijedlog smjernica ispravnoga postupanja koje valja usvojiti u digitalnom kontinentu te o novim oblicima evangelizacije u internetskom kontekstu. Doneseni su prijedlozi utemeljeni na promišljanju višejezičnih grupa u kojima smo sudjelovali nakon svakog predavanja, a potom smo zajedno iznosili zaključke svake pojedine skupine.
Divljenje kojim je označen ovaj susret potrebno je usmjerenja, kako bismo mogli zadobiti puninu istog te živjeti od nje. Ovakvi susreti plod su takvih divljenja, a isti daju smisao i vodilju za dalje. Tek u stvarnom susretu postaje stvarno i divljenje. Manja su braća pozvana vlastitim oduševljenjem za franjevaštvo biti divljenje i čuđenje u ovome svijetu.
