Crkva ne traži povlastica ni ovdje niti u čitavom svijetu, ne tražimo povlastica. Ali tražimo slobodu da možemo navijestiti Evanđelje, ne nametnuti nego ga ponuditi.
Danas se na poseban način sjećamo ubijenih fra Melhiora, fra Zdenka i fra Julijana, a zajedno s njima želimo se sjetiti i svih ubijenih u čitavoj Bosni i Hercegovini. Svi su oni dio onog neizbrojivog mnoštva, kako nas podsjeća Knjiga Otkrivenja.
Svi su oni pšenično zrno koje kad padne u zemlju donosi obilat rod. Svi su oni čuli Božji poziv i bez straha slijedili Bezgrešnog Jaganjca. Za njihovo svjedočanstvo vjere zahvalimo Gospodinu. Ali, sjećajući se danas njih želimo posvijestiti našu odgovornost, kako na razini vjere, tako isto da bismo izbjegli da se ne dogode u budućnosti ovakva nečovječna događanja. Stoga slabim glasom koji nam dolazi od svetog Franje, ali jakim glasom koji nam dolazi iz Evanđelja vičimo: Nikada više rata, nikada više nevinih žrtava, nikada više krvi. Želimo mir!
I zalažimo se za izgradnju mira. Mir je jedna delikatna biljka koju treba svatko njegovati, svaki pojedinac i svi mi. To je odgovornost političara, ali i odgovornost svih nas građana ove zemlje. Da njihova krv, krv ovih mučenika postane klica mira u ovoj zemlji mučeničkoj.
Ne samo nakon drugog svjetskog rata već i nakon nedavnog rata ova zemlja Bosna i Hercegovina ima pravo na mir. I moćnici ove zemlje ne mogu zatvoriti oči pred ovom stvarnošću koja zaziva mir. Za ovo će moćnici svijeta morati odgovarati Gospodinu, ali i mi ako ne učinimo svoj dio. Ne možemo zatvoriti oči da tolike žrtve viču svojom krvlju i svojim suzama. Dolazim iz jedne zemlje koja pozna jedan građanski rat, koji je obukao u crno, rodbinu i prijatelje mnogih nevinih žrtava i mogu razumjeti vašu bol. Crkva ne traži povlastica ni ovdje niti u čitavom svijetu, ne tražimo povlastica. Ali tražimo slobodu da možemo navijestiti Evanđelje, ne nametnuti nego ga ponuditi.
(…)
Tražim od vas da sačuvate sjećanje na svoje mučenika, tražim od vas, mladi, da imate jasan kršćanski identitet, da se nikada ne zastidite svojih katoličkih i kršćanskih korijena svoga naroda. Od vas, roditelji, tražim da sa zanosom prenesete tu vjeru svojoj djeci. I od vas, političari i predstavnici građanske vlasti, tražim da se nikada ne zastidite kršćanskih korijena Europe i ove zemlje.
Kao što kaže papa Benedikt XVI kad Isus uđe u život neke osobe, ne oduzima joj ništa, ali joj daje sve. Samo beskonačno može ispuniti ljudsko srce.
Stoga vas molim da otvorite srce Kristu, da otvorite svoj život Kristu, da otvorite kuće, svoje obitelji Evanđelju. Ne bojte se! Mogu nam oduzeti život, tjelesni život, ali ne onaj duhovni. Krv mučenika sjeme je novih svetaca. Nadam se da će Hercegovina ostati zemlja u kojoj će se Isus osjećati kao u svojoj kući. Tražim od svoje subraće iz BIH i Hrvatske da prate ovaj narod koji toliko voli franjevce, da žive vjeru ne štedeći svojih snaga na tom putu sa svojim pukom kako bi i vi i oni živjeli Evanđelje.
(…)
Ovo je dio propovijedi koju je izrekao fra Jose Rodriguez Carballo, Generalni ministar Reda manje braće 9. listopada 2007. na Širokom Brijegu prigodom pokopa posmrtnih ostataka trojice naše ubijene braće fra Melhiora Prlića, fra Julijana Kožula i fra Zdenka Zubca.
