Borba između Boga i njegova neprijatelja je uvijek ljuta, danas još više nego u vrijeme Bernardice, prije 150 godina.
Okupili smo se kod nogu Djevice Marije da bismo započeli jubilarnu godinu kojom ćemo se pripremiti za 150. - tu obljetnicu njezinih ukazanja na ovom svetom mjestu. Donosim vam srdačan pozdrav Njegove svetosti, pape Benedikta XVI. koji mi je naložio da vam prenesem poruku njegove ljubavi i očinske brige, da vas uvjerim u njegove molitve i da vam dam njegov apostolski blagoslov. Kao hodočasnici, ujedinjeni u Kristovoj ljubavi, s ljubavlju i zahvalnošću sjećamo se ukazanja koja su se zbila ovdje 1858. Želimo skupa osjetiti kucanje srca naše drage nebeske Majke, sjetiti se njezinih riječi i čuti poruku koju nam i danas šalje.
Dobro poznajemo povijest ovih ukazanja. Gospa je sišla s neba kao majka, veoma zabrinuta za svoju djecu koja su živjela u grijehu, daleko od njezinog sina Isusa. Ukazala se u spilji Massabielle koja je u to vrijeme bila močvara, gdje su pasle svinje i upravo tu je htjela da se podigne svetište da bi time pokazala da Božja milost i milosrđe trebaju nadići bijednu močvaru ljudskih grijeha. Na mjestu blizu ukazanja, Djevica je učinila da poteče obilan izvor čiste vode koju hodočasnici piju i s velikom pobožnošću nose po cijelome svijetu što označava želju naše ljubezne Majke da se njezina ljubav i pozdrav njezinog sina pronesu do krajeva svijeta. I, na kraju, iz ove blagoslovljene spilje, Djevica Marija je poslala snažan poziv svima da mole i čine pokoru da bi postigli obraćenje jadnih grešnika.
Poruka Djevice danas
Možemo se upitati: Kakvo značenje može imati poruka Djevice iz Lurda danas? Htio bih smjestiti ova ukazanja u široki okvir stalne i ljute borbe izmeđi silâ dobra i zla od početka ljudske povijesti, u Edenskom vrtu, a koja i danas traje. Ukazanja u Lurdu su, naime, jedna od prvih u dugom nizu Gospinih ukazanja, koja su započela 28 godina ranije, 1830.-te, u Rue du Bac, u Parizu i koja su navijestila odlučni početak borbe Djevice Marije sa đavlom, kako je opisano u Bibliji, u knjigama od Postanka do Otkrivenja. Medalja, koja se naziva čudesnom, koju je Gospa dala izrezati ovom prigodom, predstavlja ju s raširenim rukama iz kojih izlaze svjetlosne zrake, koje označavaju milosti koje ona dijeli cijelome svijetu. Njezine noge su na globusu i gaze glavu zmaja, đavla, pokazujući pobjedu koju je Djevica izvojevala protiv lašca i protiv sila zla. Oko slike može se pročitati zaziv: "O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo". Treba primjetiti da je ova velika istina o bezgrješnom začeću Marijinom bila ovdje potvrđena 24 godine prije nego što ju je papa Pio IX. proglasio dogmom (1854.): četiri godine kasnije, u Lurdu, Gospa je sama objavila Bernardici da je ona Bezgrješno začeće.
Poslije ukazanja u Lurdu, Gospa, u svojim različitim ukazanjima, nije prestajala izražavati cijelom svijetu svoju ozbiljnu majčinsku zabrinutost za sudbinu čovječanstva. Ona je svuda tražila molitvu i žrtvu za obraćenje grešnika, jer je predviđala duhovnu propast pojedinih zemalja, trpljenje koje će zadesiti svetog oca, opće slabljenje kršćanske vjere, teškoće Crkve, dolazak antikrista i njegove pokušaje da zamijeni Boga u životu ljudi: pokušaje, koji će, bez obzira na njihove sjajne uspjehe, biti ipak osuđni na neuspjeh.
Ovdje, u Lurdu, kao i svuda u svijetu, djevica Marija plete beskrajnu mrežu u svojim duhovnim kćerima i sinovima da bi započela jaku ofanzivu protiv snaga Zloga u cijelome svijetu, da bi ga zatvorila i tako pripremila konačnu pobjedu svom Božanskom sinu, Isusu Kristu. Djevica Marija nas danas još jednom poziva da postanemo dio njezine legije protiv sila zla. Kao znak našeg učešća u njezinoj ofanzivi ona, između ostalog, traži obraćenje srca, veliku posvećenost svetoj euharistiji, svakodnevno moljenje krunice, molitvu bez prestanka i bez licemjerja i prihvaćanje trpljenja radi spasenja svijeta. Moglo bi nam se učiniti da je ovo malo, ali u rukama Boga, kome ništa nije nemoguće, to je jako oružje. Kao mali David koji je malim kamenom i praćkom pobjedio giganta Golijata naoružanog mačem, kopljem i sulicom (Sam 17, 4-51) tako i mi, naoružani malim zrncima svoje krunice, možemo se snažno suprotstaviti svom opasnom protivniku i pobijediti ga.
Kao Bernardica i sa njom
Borba između Boga i njegova neprijatelja je uvijek ljuta, danas još više nego u vrijeme Bernardice, prije 150 godina. Svijet je duboko zaglibio u močvari sekularizma koji bi htio napraviti svijet bez Boga; relativizma koji želi otpuhati stalne i nepromjenljive vrijednosti Evanđelja; vjerske ravnodušnosti koja ostaje nepromijenjena pred višim dobrima i stvarima koje se tiču Boga i crkve. Ova borba ima za posljedicu brojne žtve u našim obiteljima i među našim mladima. Nekoliko mjeseci prije nego što je bio izabran za papu Ivana Pavla II, 9. studenog 1976., kardinal Karol Wojtyła je rekao: “Danas se nalazimo pred najvećom borbom koju je čovječanstvo ikada vidjelo. Mislim da to kršćanska zajednica nije potpuno razumjela: Danas se nalazimo u završnoj borbi između Crkve i Anti-Crkve, između Evanđelja i Anti-Evanđelja”. Ipak, jedna je stvar sigurna: Konačna pobjeda pripada Bogu i to će se ostvariti zahvaljujući Mariji, ženi knjige Postanka i Otkrivenja, koja će biti na čelu borbe svojih sinova i kćeri protiv snaga neprijatelja, Sotone, i smrskat će glavu zmiji.
Kod spilje Massabielle, djevica Marija nas je poučila da se prava sreća nalazi jedino na nebu. “Ne obećajem vam da ću vas učiniti sretnima na ovome svijetu, nego na drugome”, rekla je ona Bernardici. I to nam je život Bernardice veoma jasno pokazao: U nju, koja je imala privilegij vidjeti Gospu, bio je duboko utisnut Isusov križ, bila je istrošena od tuberkuloze i umrla je mlada, u dobi od 35 godina.
U ovoj jubilarnoj godini, zahvalimo se Gospodinu za sve tjelesne i duhovne milosti koje je podario tolikim stotinama tisuća hodočasnika u ovo svetom mjestu i, po zagovoru svete Bernardice, molimo Gospu da nas ojača u svakodnevnoj duhovnoj borbi da bismo mogli živjeti u punini svoju kršćansku vjeru, prakticirajući vrline koje su krasile Djevicu Mariju: fiat, magnificat i stabat: ovo znači neustrašivu vjeru (fiat-neka mi bude), radost bez granica (magnificat-veliča) i vjernost bez kompromisa (stabat-stala plačuć).
O, Marijo, naša Lurdska Gospo, Majko Božja, moli za nas, jadne grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
za fra3.net s talijanskog prevela: Irena Rams
Dobro poznajemo povijest ovih ukazanja. Gospa je sišla s neba kao majka, veoma zabrinuta za svoju djecu koja su živjela u grijehu, daleko od njezinog sina Isusa. Ukazala se u spilji Massabielle koja je u to vrijeme bila močvara, gdje su pasle svinje i upravo tu je htjela da se podigne svetište da bi time pokazala da Božja milost i milosrđe trebaju nadići bijednu močvaru ljudskih grijeha. Na mjestu blizu ukazanja, Djevica je učinila da poteče obilan izvor čiste vode koju hodočasnici piju i s velikom pobožnošću nose po cijelome svijetu što označava želju naše ljubezne Majke da se njezina ljubav i pozdrav njezinog sina pronesu do krajeva svijeta. I, na kraju, iz ove blagoslovljene spilje, Djevica Marija je poslala snažan poziv svima da mole i čine pokoru da bi postigli obraćenje jadnih grešnika.
Poruka Djevice danas
Možemo se upitati: Kakvo značenje može imati poruka Djevice iz Lurda danas? Htio bih smjestiti ova ukazanja u široki okvir stalne i ljute borbe izmeđi silâ dobra i zla od početka ljudske povijesti, u Edenskom vrtu, a koja i danas traje. Ukazanja u Lurdu su, naime, jedna od prvih u dugom nizu Gospinih ukazanja, koja su započela 28 godina ranije, 1830.-te, u Rue du Bac, u Parizu i koja su navijestila odlučni početak borbe Djevice Marije sa đavlom, kako je opisano u Bibliji, u knjigama od Postanka do Otkrivenja. Medalja, koja se naziva čudesnom, koju je Gospa dala izrezati ovom prigodom, predstavlja ju s raširenim rukama iz kojih izlaze svjetlosne zrake, koje označavaju milosti koje ona dijeli cijelome svijetu. Njezine noge su na globusu i gaze glavu zmaja, đavla, pokazujući pobjedu koju je Djevica izvojevala protiv lašca i protiv sila zla. Oko slike može se pročitati zaziv: "O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo". Treba primjetiti da je ova velika istina o bezgrješnom začeću Marijinom bila ovdje potvrđena 24 godine prije nego što ju je papa Pio IX. proglasio dogmom (1854.): četiri godine kasnije, u Lurdu, Gospa je sama objavila Bernardici da je ona Bezgrješno začeće.
Poslije ukazanja u Lurdu, Gospa, u svojim različitim ukazanjima, nije prestajala izražavati cijelom svijetu svoju ozbiljnu majčinsku zabrinutost za sudbinu čovječanstva. Ona je svuda tražila molitvu i žrtvu za obraćenje grešnika, jer je predviđala duhovnu propast pojedinih zemalja, trpljenje koje će zadesiti svetog oca, opće slabljenje kršćanske vjere, teškoće Crkve, dolazak antikrista i njegove pokušaje da zamijeni Boga u životu ljudi: pokušaje, koji će, bez obzira na njihove sjajne uspjehe, biti ipak osuđni na neuspjeh.
Ovdje, u Lurdu, kao i svuda u svijetu, djevica Marija plete beskrajnu mrežu u svojim duhovnim kćerima i sinovima da bi započela jaku ofanzivu protiv snaga Zloga u cijelome svijetu, da bi ga zatvorila i tako pripremila konačnu pobjedu svom Božanskom sinu, Isusu Kristu. Djevica Marija nas danas još jednom poziva da postanemo dio njezine legije protiv sila zla. Kao znak našeg učešća u njezinoj ofanzivi ona, između ostalog, traži obraćenje srca, veliku posvećenost svetoj euharistiji, svakodnevno moljenje krunice, molitvu bez prestanka i bez licemjerja i prihvaćanje trpljenja radi spasenja svijeta. Moglo bi nam se učiniti da je ovo malo, ali u rukama Boga, kome ništa nije nemoguće, to je jako oružje. Kao mali David koji je malim kamenom i praćkom pobjedio giganta Golijata naoružanog mačem, kopljem i sulicom (Sam 17, 4-51) tako i mi, naoružani malim zrncima svoje krunice, možemo se snažno suprotstaviti svom opasnom protivniku i pobijediti ga.
Kao Bernardica i sa njom
Borba između Boga i njegova neprijatelja je uvijek ljuta, danas još više nego u vrijeme Bernardice, prije 150 godina. Svijet je duboko zaglibio u močvari sekularizma koji bi htio napraviti svijet bez Boga; relativizma koji želi otpuhati stalne i nepromjenljive vrijednosti Evanđelja; vjerske ravnodušnosti koja ostaje nepromijenjena pred višim dobrima i stvarima koje se tiču Boga i crkve. Ova borba ima za posljedicu brojne žtve u našim obiteljima i među našim mladima. Nekoliko mjeseci prije nego što je bio izabran za papu Ivana Pavla II, 9. studenog 1976., kardinal Karol Wojtyła je rekao: “Danas se nalazimo pred najvećom borbom koju je čovječanstvo ikada vidjelo. Mislim da to kršćanska zajednica nije potpuno razumjela: Danas se nalazimo u završnoj borbi između Crkve i Anti-Crkve, između Evanđelja i Anti-Evanđelja”. Ipak, jedna je stvar sigurna: Konačna pobjeda pripada Bogu i to će se ostvariti zahvaljujući Mariji, ženi knjige Postanka i Otkrivenja, koja će biti na čelu borbe svojih sinova i kćeri protiv snaga neprijatelja, Sotone, i smrskat će glavu zmiji.
Kod spilje Massabielle, djevica Marija nas je poučila da se prava sreća nalazi jedino na nebu. “Ne obećajem vam da ću vas učiniti sretnima na ovome svijetu, nego na drugome”, rekla je ona Bernardici. I to nam je život Bernardice veoma jasno pokazao: U nju, koja je imala privilegij vidjeti Gospu, bio je duboko utisnut Isusov križ, bila je istrošena od tuberkuloze i umrla je mlada, u dobi od 35 godina.
U ovoj jubilarnoj godini, zahvalimo se Gospodinu za sve tjelesne i duhovne milosti koje je podario tolikim stotinama tisuća hodočasnika u ovo svetom mjestu i, po zagovoru svete Bernardice, molimo Gospu da nas ojača u svakodnevnoj duhovnoj borbi da bismo mogli živjeti u punini svoju kršćansku vjeru, prakticirajući vrline koje su krasile Djevicu Mariju: fiat, magnificat i stabat: ovo znači neustrašivu vjeru (fiat-neka mi bude), radost bez granica (magnificat-veliča) i vjernost bez kompromisa (stabat-stala plačuć).
O, Marijo, naša Lurdska Gospo, Majko Božja, moli za nas, jadne grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.
za fra3.net s talijanskog prevela: Irena Rams
