"Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu." (M. Gandhi)
„Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ (Mt, 10,39)
Mijenjati sebe, mogućnost je koju život neprestano nudi u svakom trenutku. To je proces koji uvijek ima nove vrhunce. Kome je traganje za životom postalo dio prošlosti, taj život svoj osiromašuje i gubi. Mišljenje da se može zadovoljiti prividno ostvarenim i odustati od daljnjega puta zatvara nove etape na kojima se nalazi puno dobroga za čovjeka. U neprestanom hodu čovjek otkriva i oplemenjuje sebe. On je podvrgnut promjenjljivosti u fizičkom i duhovnom razvoju. Upravo se u tome skriva bogatstvo koje je pozvan stalno razvijati. Uvijek postoji nova šansa. Život atrofira ostajanjem na starom i osjećajem samodopadnosti. U takvom stanju postaje ustajala bara, čija voda ne cirkulira jer nije povezana s venama koje daju svježu, bistru vodu. Promjena traži volju. Valja se dati na taj put koji ne pozna pobjednike nego samo hrabre borce.
Polaziš...
Osvrnuvši se na svoju prošlost, zagledan u budućnost, brojiš poraze i uzaludne napore i sve ti to ulijeva strah za daljnje korake. Želiš nešto promijeniti. Uviđaš da radiš nešto krivo. Obuzet ljutnjom i pritisnut strahom donosiš mali milijun odluka, ali ne uspijeva. Sve to brže iščezne nego postane dio tebe. Uz to što sam hoćeš promijeniti smjer vjetra koji tuče u tvoje jedro, tvoji bližnji također od tebe očekuju nešto bolje i drugačije. Postaješ isfrustriran. Ono za što si do jučer mislio da radiš dobro pokaže se sasvim suprotno. Širom otvorenih očiju tražiš nešto, a toga nigdje. Tražiš biser, a školjka već otvorena.
Prijatelju, stani! Sve što trebaš već je tu. U tebi postoji želja za drugim smjerom, nečim do sada neostvarenim. Želiš se osloboditi starih navika. To je već dobar dio puta. Pored mana, pokušaj prepoznati vrline koje su u tebi. Ohrabri se! Ako želiš raditi na sebi moraš se početi prepoznavati. Na nepoznatom teritoriju nisi opušten, vidiš opasnost i gdje je nema, stoga je nužno postajati svjestan sebe. Okrivljivanjem drugih za vlastite promašaje samo govoriš koliko bježiš od sebe. Tvoja promjena je u tebi. Ona nije na nekom novom kontinentu, iako se čini da sve treba biti drugačije. Čežnja za drugim mjestom je bespotrebna.
Možda si umoran i čini ti se da si potrošio energiju radeći na sebi. Ne! Ti imaš snage, samo ju trebaš znati iskoristiti. Važno je kako shvaćaš stvari. Ako si svoj karakter do sada zamišljao kao bojno polje gdje se do iznemoglosti trebaš boriti protiv mana i slabosti, normalan je ishod ljutnja i bijes. Prestani se boriti. Tako trošiš snagu i posvećuješ pozornost lošoj strani sebe. Ništa drugo ne vidiš. Hodaš jednosmjernom ulicom. U miru lakše posložiš sebe i sve ti ispliva na površinu. Iz olujne večeri dolaziš u mirno jutro. Svoju snagu ulažeš u dobro i plemenito. Pad više ne smatraš užasom nad kojim se sažalijevaš. Biti svetim ne znači nikada ne pasti, nego pri svakom padu ponovno se ustati. Nemoguće postaje tvoja stvarnost. Ti i život postajete jedno kada živiš sadašnji trenutak neopterećen prošlošću i ne vođen Pandorinom znatiželjom za budućnost.
Djelovanje u skladu sa svojim mogućnostima oslobađa od stresa i naposljetku očaja. Treba biti svoj, ali ne bježati od korisnih savjeta ljudi kojima je stalo do tebe. Njihove upute ostvariti na svoj način. U svemu tome traženje prilike je nužno. Nemoj da te ometaju mišljenja drugih o tebi i vlastita nesavršenost. Tada ćeš poput Zakeja niskoga rasta, okruženog ljudima koji su jako lošu sliku o njemu imali, popeti se na uzvišeniji prostor gdje jasnije u Isusovim očima pronalaziš pravu sliku sebe – ljubljeno dijete Božje. Novi život postaje tvoja čežnja.
Promjena dolazi iznutra, ako je uvjetovana nekim ili nečim izvana kratkoga je vijeka, postaje teret koji nosiš na leđima. Ona treba biti dobrohotan čin. Umire staro, a rađa se novo. To prati kriza, ona je pozitivna i neophodna. Trebaš ju strpljivo proći. Ona je znak rasta. Na tom putu trebaš pronaći svoje vrijeme. Priroda svega poznaje vrijeme. Na Zemlji živi 7,5 milijardi ljudi i svaki čovjek ima svoj ritam i put. Tu nema požurivanja. Nemoj trčati kada jedva hodaš. Svaki korak ima svoju stepenicu. Zato, idi polako i strpljivo!
Uvijek imaj na umu da te je Ljubav stvorila i oblikovala. Staza kojom ćeš najprije doći do sebe, kasnije drugima, nije prijezir ili umišljanje nego prihvaćanje osobe u istini. Život je poziv na radost. Prigrli ju kao dijete najdražu igračku. Budi blagoslov drugima! Samo hrabro, avantura te čeka!
