Rat je uvijek zlo. Onaj u Gazi također. I tko može reći da nije zločin, kada jednu trećinu ubijenih čine djeca. Svijet šuti. Ta nije mu prvi put.
Koliko god se činilo da svijet govori. On ipak šuti. Oni tipovi na sjednicama UN-a u New Yorku sjede i raspravljaju. A u Gazi se zločin nastvlja. Koliko u Gazi vrijedi život? Koliko u svijetu danas vrijedi život? Kamo ideš, svijete moj? Strašno. Nije davno bilo kada je svijet šutio dok je padao Vukovar. I Škabrnja. I Grabovica. I Srebrenica. Trebalo je dugo čekati da svijet progovori i stane u obranu. Homo homini lupus. Čovjek čovjeku vuk.
Bože, tebi vapaj naš ide. Rabbi Levi Weiman Kelman iz Jeruzalema, izrekao je svoju molitvu koja je objavljena u jeruzalemskim novinama "Haaretz".
"Gospodine, koji si stvoritelj sve djece, čuj našu molitvu ovoga kletoga dana. Bože, koga zovemo Blagoslovljenim, okreni svoje lice prema djeci iz Gaze, kako bi upoznali tvoj blagoslov i tvoje utočište, kako bi osjetili svjetlo i toplinu, dok je ondje sada samo tama i dim, i hladnoća koja zasijeca i povređuje kožu. Svemoćni koji činiš iznimke koje nazivamo čudesima, učini iznimku prema djeci iz Gaze. Zaštiti ih od nas i od njihovih. Poštedi ih. Izliječi ih. Daj im da ostanu sigurni. Izbavi ih od gladi i užasa, strave, bijesa i očaja. Izbavi ih od nas i od njihovih. Vrati im njihova ukradena djetinjstva, njihovo pravo od rođenja, koje je predokus neba."
Što još reći? Naši stari su dobro govorili: Bože, prosvijetli im pamet. Ili kako je sveti Franjo molio: Svevišnji, rasvijetli tmine njihovih srdaca. Da rata više ne bude. Amen.
