Misonarev konj

Jedan mladić izgubljen lutaše pustinjom jednog sparnog dana. Napokon ugleda misionarsku kuću.


Umoran i slab, dovuče se do kuće i sruši se na pragu. Misionar ga pronađe i pobrinu se za njega te se čovjek brzo oporavi. Kad je malo došao sebi, čovjek zapita misionara da mu pokaže put do najbližeg grada. Na izlasku iz kuće ugleda misionarevog konja. Vrati se u kuću i upita ga može li posuditi konja.

Misionar odgovori: "Naravno, ali ima nešto posebno u svezi ovoga konja. Moraš reći: 'Bogu hvala' da konj krene i 'Amen' da stane.“

Ne obraćajući previše pozornosti, čovjek reče: "Nema problema."

Zajaha konja i reče: "Bogu hvala", i konj krene.

Zatim reče: "Bogu hvala, Bogu hvala" i konj poče galopirati.

Osjećajući se zaista nadmoćno, čovjekov glas hrabro odjeknu zrakom: "Bogu hvala, Bogu hvala, Bogu hvala" i konj poleti brzinom munje.

Ubrzo čovjek ugleda provaliju pred sobom i svim silama pokuša zaustaviti konja. "Uoooouuu, stani! Zaustavi se!"

Napokon se sjeti: "Amen!"

Konj stade 4 centimetra od provalije.

Čovjek sjede natrag u sedlo, obrisa kapljice znoja sa svog čela i reče: "Bogu hvala."