Isus nas uči gledati okrećući naš pogled prema nebu i nebeskim stvarima. Ono što u sebi vidimo može nas prevariti i opasno je. Krist u čovjeku odgaja pogled prema Božjoj milosti, prema ljubavi.
Čovjek uvijek gleda i pogledom istražuje svijet oko sebe. Pogled je nešto što će čovjeka povesti do neslućenih i iznenađujućih odredišta.
Ovako priča jedan i dalje začuđeni i iznenađeni čovjek. Prije 18 godina moja sestra kad je bila u šestom razredu jednoga dana dolazi iz škole i moli me da je odvedem u knjižnicu. Tražila je knjigu iz koje će učiti znakovni govor. U njezin razred došao je dječak koji je gluh i ne može govoriti. Željela je učiti znakovni govori i biti njegov prijatelj. Ovako dalje govori: Danas sam bio na sestrinu vjenčanju. Prije mnogo godina počela je učiti znakovni govor. Danas je na ovom jeziku, na oltaru, onome istom dječaku koji je prije 18 godina došao u njezin razred znakovima kazala: Uzimam tebe za svoga muža.
I ne htijući, čovjek se s divljenjem i čuđenjem pita što je to vidjela mala djevojčica? U jednoj sekundi, u jednom pogledu, u doživljaju nečega posebnog i jedinstvenog, nešto se dogodilo. Odmah je reagirala. U tome trenu našla je put života.
Svaki dan čovjek gleda. Često gledamo u iste stvari, a vidimo ih različito, posvema različito. Gledamo u jedan te isti cvijet, ali u njemu vidimo različito. Dok gledamo na vanjski okolni svijet, mi ustvari gledamo u svijet u sebi i odmah iz toga svijeta u sebi vrednujemo sve što vidimo oko sebe. Naš pogled u prvom redu počiva u nama samima. Ono što ćemo vidjeti nije negdje vani, više je unutra. Ono što ćemo vidjeti počiva najprije u nama samima. Bog je čudesne stvari ostavio u srce i dušu čovjeka i tu treba naći stvari koje je Bog od početka ostavio. Vidjet ćemo ono što već negdje u nama postoji makar u obliku male iskre, ako ne u punini.
Priča jedan čovjek: Počeo je rat. Digli smo se braniti svoja ognjišta. Oduševljeno smo pošli. Međutim, jedan susjed odmah je pošao nekim drugim putem. Nekako je nabavio kamione i trgovao. Kasnije je otišao još dalje i više. Dok smo mi zajednički išli u rat, na bojišnicu, on je tražio nešto sasvim drugo. Sada ponekada dođe u skupim autima. Čitamo o njemu u novinama.
Ovako priča kolegica o dječaku iz ranih školskih dana. Bio je dobar đak, po malo šutljiv. Od svih dječaka najbolje je igrao nogomet. Od tada je prošlo dosta godina. Sada je misionar u Africi. Različiti ljudi, različiti pogledi. Ako je ono što vidimo samo u nama, onda smo u neizrecivoj opasnosti krivo vidjeti. U sebi naći ćemo samo ono što će nas odvesti u svijet sebičnosti i samodostatnosti. Isus nas uči gledati okrećući naš pogled prema nebu i nebeskim stvarima. Ono što u sebi vidimo može nas prevariti i opasno je. Krist u čovjeku odgaja pogled prema Božjoj milosti, prema ljubavi.
Isus uči učenike kako gledati i kako vjerovati. Naime, postoji trajna kušnja. Kušnja traje od početka i trajat će sve dok je vremena. U istoj vjeri različiti ljudi vide posvema različite stvari. Ljudi kažu da vjeruju, da pripadaju Crkvi, zajednici vjernika, ali niti vjeruju niti Crkvi pripadaju. Ono što čovjek naziva vjera, i misli da je vjera, uopće nije vjera. Isus propovijeda vjeru koja dotiče nebo i patnju čovjeka. Vjera dotiče nebesku i božansku, ali i zemaljsku stvarnost. Ako u vjeri nema nebeske stvarnosti i - u isto vrijeme - ako vjera ne dotiče zemaljske stvari, nema ni vjere.
