Ali On, dok si ti još bio u grijehu, umrije za tebe. Umrije za tebe da bi te oslobodio robovanja grijehu. Umrije jer te ljubi više od vlastitog života.
Življah nerazumno jer življah bezbožnički i dopuštah da grijeh kraljuje u mom smrtnom tijelu (usp. Rim 6,12).
Bijah rob grijeha, rob koji predavaše udove svoje za oružje nepravde, tako da grijeh gospodovaše u mom srcu (usp. Rim 6,14).
U tami hodih, istinu ne ljubljah i zato bijah poput čovjeka koji svoju kuću gradi na pijesku (usp. Mt 7,26).
Ali, Gospodin pogled svoj svrati na mene i odluči da me izbavi iz tmine i sjene smrtne (usp. Lk 1,79).
Reče mi:"Što sam te više zvao ti si dalje od mene odlazio.
Učio sam te hodati, ali ti nisi spoznao da sam se brinuo za tebe.
Užima za ljude privlačio sam te, konopcima ljubavi, ali ti mi se nisi htio vratiti (usp. Hoš 11, 3-5).
Pružih ti ruku svoju da izađeš iz zemlje ropstva (usp. Pnz 26,6), ali ti ne htjede.
Bio si bezbožnik koji ne htjede ostaviti svoj put i zlikovac koji se ne odriče svojih nauma"(usp. Iz 55,7).
Zatim mi reče: "Ali, znaj ovo, dok si ti još bio nemoćan, Sin moj je već u to vrijeme za tebe bezbožnika umro.
Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro, možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.
Ali On, dok si ti još bio u grijehu, umrije za tebe.
Umrije za tebe da bi te oslobodio robovanja grijehu.
Umrije jer te ljubi više od vlastitog života.
Opravdan si krvlju moga Sina (usp. Rim 5, 6-9).
Milošću si spašen!" (usp. Ef 2,5).
Čuvši te riječi padoh na koljena i zavapih : "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" (Lk 18,38).
Odjednom, postah prožet ljubavlju Kristovom jer spoznah ono što mi bijaše rečeno – On je umro da bi ja živio.
Ne osuđuje me zbog mojih grijeha, već me opravdava svojom milošću (usp. Tit 3,7). Tad su mi iz srca navrle riječi divne i pjesmu svoju ja Njemu zapjevah (usp. Ps 45,2).
A on mi progovori i reče: "Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće te moći rastaviti od moje ljubavi." (usp. Rim 8,38).