Muka i smrt Kristova je temeljno služenje ljubavi kojom je Sin Božji oslobodio čovječanstvo od grijeha.Veliki četvrtak je dan (događaj) koji nas neprestance poziva da upravljamo svoj pogled na Krista koji ustanovljava Euharistiju.
Mi kršćani, zajedno sa Židovima sjećamo se iste, a opet tako različite pashe. Oni se prisjećaju stare pashe o kojoj se govori u prvom čitanju, a mi nove, Kristove. Stara pasha je očito imala samo pokazati, pretkazati to novo što će Krist donijeti, Pashalno janje-Krista nevinoga, Izlazak iz Egipta, iz kuće ropstva – Kristov izlazak iz groba, Uskrsnuće i pobjedu nad grijehom i smrću.
Ps 116, također, je usko povezan s Pashom. I Isus ga je pjevao sa svojim učenicima na posljednjoj, pashalnoj večeri. Taj psalam, također, već predoznačuje novu pashu govoreći o čaši spasenja – Kristovoj čaši njegove krvi. Novu pashu opisuje i sam sv.Pavao u poslanici Korinćanima u novosti Euharistije.
Crkva već dvije tisuće godina čini ono što je Pavao rekao na početku: "Braćo! Ja od Gospodina primih što vama predadoh." U ovoj se žrtvi koncetrira sve. Mnogi su to zaboravili. U katoličkom svijetu mali broj ljudi dolazi na sv.misu, no ta misna žrtva jest i ostaje centar svakog kršćanskog života, istinske, tjelesne i duhovne povezanosti (veze) sa Gospodinom Isusom Kristom. Kako Isus čini ovu euharistiju? Nije to obilna gozba, to je tek zalogaj kruha i gutljaj vina. S druge strane, ljudi su još od Izlaska vapili, ne za Bogom, nego za punim želucima. Lako zaboravljamo danas na post i žrtvu, na ovaj komadić kruha i gutljaj vina, koji čudesnom Božjom snagom spašava svijet. Ovom sv. misom Velikog četvrtka ulazimo u Kristov čas, kako nam svjedoči sv. Ivan u Evanđelju. U samo prve tri rečenice sv. Ivan nam je rekao. Isus, itekako zna što je pred njim. On vlada situacijom. On zna da je došao njegov čas, da je izašao od Oca i da k Ocu ide. On također zna da uskoro treba proći sablazan i muku križa i smrtnu tamu groba. On zna tko će ga izdati, jedan od njegovih apostola. No unatoč tome što zna sve tajne ljudskih srdaca, zna sve o nama ljudima, On nas ljubi, kako nam svjedoči sv. Ivan, do kraja nas ljubi. A Isus ne bi bio Isus kad bi to samo govorio, on to i dijelom svjedoči. Odlazi i učenicima pere noge – posao sluge koji on, učitelj i predvodnik, s ljubavlju čini. Tim Isusovim činom pranja nogu učenicima i mi bi se trebali sjetit onih koji su nam manje dragi , i onih koje manje volimo i našim činom pranja njihovih nogu iskazat im svoju ljubav i poniznost iz ljubavi prema Isusu. Naše noge su nam dane za služenje, dane su nam, da pođemo u susret Gospodinu, da se prepustimo njegovim nježnim rukama da nas operu i otaru, i naše ruke koje su nam dane da ga dotaknemo pod prilikama kruha, da ga osjetimo na svojim rukama gdje nam se on predaje pun povjerenja, poput malog djeteta koje se privija na majčine grudi.
Ps 116, također, je usko povezan s Pashom. I Isus ga je pjevao sa svojim učenicima na posljednjoj, pashalnoj večeri. Taj psalam, također, već predoznačuje novu pashu govoreći o čaši spasenja – Kristovoj čaši njegove krvi. Novu pashu opisuje i sam sv.Pavao u poslanici Korinćanima u novosti Euharistije.
Crkva već dvije tisuće godina čini ono što je Pavao rekao na početku: "Braćo! Ja od Gospodina primih što vama predadoh." U ovoj se žrtvi koncetrira sve. Mnogi su to zaboravili. U katoličkom svijetu mali broj ljudi dolazi na sv.misu, no ta misna žrtva jest i ostaje centar svakog kršćanskog života, istinske, tjelesne i duhovne povezanosti (veze) sa Gospodinom Isusom Kristom. Kako Isus čini ovu euharistiju? Nije to obilna gozba, to je tek zalogaj kruha i gutljaj vina. S druge strane, ljudi su još od Izlaska vapili, ne za Bogom, nego za punim želucima. Lako zaboravljamo danas na post i žrtvu, na ovaj komadić kruha i gutljaj vina, koji čudesnom Božjom snagom spašava svijet. Ovom sv. misom Velikog četvrtka ulazimo u Kristov čas, kako nam svjedoči sv. Ivan u Evanđelju. U samo prve tri rečenice sv. Ivan nam je rekao. Isus, itekako zna što je pred njim. On vlada situacijom. On zna da je došao njegov čas, da je izašao od Oca i da k Ocu ide. On također zna da uskoro treba proći sablazan i muku križa i smrtnu tamu groba. On zna tko će ga izdati, jedan od njegovih apostola. No unatoč tome što zna sve tajne ljudskih srdaca, zna sve o nama ljudima, On nas ljubi, kako nam svjedoči sv. Ivan, do kraja nas ljubi. A Isus ne bi bio Isus kad bi to samo govorio, on to i dijelom svjedoči. Odlazi i učenicima pere noge – posao sluge koji on, učitelj i predvodnik, s ljubavlju čini. Tim Isusovim činom pranja nogu učenicima i mi bi se trebali sjetit onih koji su nam manje dragi , i onih koje manje volimo i našim činom pranja njihovih nogu iskazat im svoju ljubav i poniznost iz ljubavi prema Isusu. Naše noge su nam dane za služenje, dane su nam, da pođemo u susret Gospodinu, da se prepustimo njegovim nježnim rukama da nas operu i otaru, i naše ruke koje su nam dane da ga dotaknemo pod prilikama kruha, da ga osjetimo na svojim rukama gdje nam se on predaje pun povjerenja, poput malog djeteta koje se privija na majčine grudi.
