Velika subota

Njegova odsutnost poziva nas da ovaj dan proživimo u potpunoj usmjerenosti srca na Onoga koji dolazi. Odsutnost Gospodinova u srcu stvara prazninu, ali i čežnju za Njim...

Na Veliku subotu Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve. Ovo je dan kad kršćani ostaju u tišini, molitvi i iščekivanju. Ovo je dan kada živimo Gospodinovu odsutnost, ali upravo u toj odsutnosti otkrivamo dublji smisao velike subote. Njegova odsutnost poziva nas da ovaj dan proživimo u potpunoj usmjerenosti srca na Onoga koji dolazi. Odsutnost Gospodinova u srcu stvara prazninu, ali i čežnju za Njim. I praznina i čežnja postaju bitnim elementima današnjega dana, jer nas otvaraju za primanje nebeskoga svjetla i dara božanskoga života. I praznina i čežnja bude u nama nadu koja svoje ispunjenje dobiva u slavlju vazmenog bdjenja.

Vazmeno je bdjenje srce liturgijske godine. Sveti Augustin slavlje vazmenog bdjenja nazvati će »majkom svih bdjenja«. Drugim riječima, ono je izvor svih liturgijskih slavlja i temelj za razumijevanje svakoga liturgijskog slavlja.

Slaviti vazmeno bdjenje ne znači usmjeriti se jedino na spomen Kristove smrti i uskrsnuća. To su bitne teme. Ali ipak, liturgija vazmenog bdjenja svoj izvorni smisaoni okvir pronalazi u iščekivanju Gospodinovog ponovnog dolaska. Drugim riječima, liturgija vazmenog bdjenja svoj puni smisao dobiva u bdjenju, u iščekivanju Dolazećega. U ozračje slavlja ulazimo po bdjenju. Slaviti vazmeno bdjenje znači slaviti u bdjenju i iščekivanju.

Ova sveta noć koju slavimo bdjenjem biva obasjana pravim Svjetlom – Isusom Kristom. Upravo je svjetlo u slavlju vazmenog bdjenja simbol po kojem nas Krist uvodi u iskustvo uskrsnuća. Kristovo uskrsnuće i naše je uskrsnuće. U ovoj svetoj noći mi to možemo iskusiti na poseban način. Na samom početku obreda u crkvi su ugašena svjetla, a izvan crkve pripravlja se krijes, odnosno vazmeni oganj. Naši pogledi, ali još više naša srca trebaju biti usmjerena prema tom ognju. Vazmeni oganj uvodi nas u iskustvo Kristovoga uskrsnuća. Ognjem se zatim upali uskrsna svijeća. Uskrsna svijeća simbol je Uskrslog Krista i stoga nam upravo ova svijeća omogućuje iskustvo. Omogućuje nam i po njoj se događa iskustveni susret sa Svjetlom.

Taj iskustveni susret sa Svjetlom događaja se na poseban način u trenutku kada vjernici pripaljuju svoje svijeće na uskrsnoj svijeći. Sve svijeće u crkvi vatru, svjetlost i toplinu dobivaju od uskrsne svijeće. Drugim riječima, svi vjernici u crkvi vatru, svjetlost i toplinu dobivaju od Uskrslog. Svjetlo nam daje udio u svom svjetlu i mi bivamo preobraženi darom Njegova plamena. Njegov plamen postaje naš plamen i mi postajemo dionici novoga života. Dakle, liturgija vazmenog bdjenja želi nas otvoriti i uvesti u iskustvo primanja dara božanskog plamena. Darivanjem toga božanskog plamena vjernici primaju Kristovu božansku slavu koja je postignuta njegovom smrću i uskrsnućem. »Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje«. To se sve događa jer Krist nam daje svoj život, svoju slavu, svoju svjetlost.

Drugi je dio slavlja vazmenog bdjenja služba Riječi. U sabranosti se sluša Božja riječ i promatra se kako je Bog u prošlosti spasavao svoj narod i kako je u punini vremena poslao svoga Sina, Spasitelja. Vrhunac službe Riječi evanđeoski je navještaj uskrsnuća Raspetoga. 

Treći je dio slavlja krsna služba. Zaziva se milost Boga Oca svemogućega na vodu. To je voda po kojoj će se nanovo roditi njegovi izabranici.

Slavlje vazmenog bdjenja svoj vrhunac pronalazi u euharistijskoj službi. Tada bivamo zahvaćeni silom Duha Svetoga koji nas prožima otajstvom Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Po euharistijskoj službi otvara nam se vječnost i mi na otajstven način bivamo još dublje uvučeni u otajstvo spasenja. Liturgija vazmenog bdjenja po ovom četvrtom djelu slavlja želi nas uvesti u iskustvo spasenja i dara božanskog života u Isusu Kristu. Otvarajući se tom božanskom daru u nama se budi nada i iščekivanje punine spasenja. Otvarajući se Daru bivamo zahvaćeni Svjetlom koje nas upućuje da s povjerenjem iščekujemo obećanu budućnost, odnosno dan Kristovoga drugog dolaska kada će On svoje djelo spasenja u punini u nama ostvariti. Time nam liturgija vazmenog bdjenja želi pred oči staviti bitnu činjenicu kršćanskoga života. Vjernici već sada bivaju preobraženi darom novoga života po Uskrslom, ali pozvani su živjeti kao ljudi nade koji bdiju i s upaljenim svjetiljkama iščekuju Onoga koji će donijeti potpuno Otkupljenje.