Brate, ako zapadneš u grijeh, nemoj se predati. Obrađuj zemlju. Bez prestanka sij sjeme i moli Gospodara žetve da provrve potoci i natope zemlju.
Otpjevni psalam: 126, 1-6
Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Ovo je pjesma povratnika. Onih koji se nakon ropstva vraćaju u svoju domovinu. No, ovo je i pjesma duše koju je Bog oslobodio od okova grijeha. Povratnika na put svetosti. Čovjek lako može zapasti u grijeh. Postati rob. Prestati kontrolirati svoje htijenje. Dopustiti požudama da mu kroje život, da ga vode kako one hoće. Uništavati malo po malo harmoniju pravednog i svetog života.
Zaista, ova zarobljenost duha je gora od fizičkog ropstva. Tada život postaje muka, raste netrepeljivost prema bližnjima, zapostavljaju se dužnosti, nema se vremena za potrebno, polako se gubi tlo pod nogama i propada se u tamnicu grijeha. U toj samici čovjek ima dvije mogućnosti. Naviknuti se na mrak i prepustiti se ravnodušnosti ili, svjestan jada u koji je dospio, sijati u suzama sjeme obraćenja i čekati da ga obasja Mlado sunce s visine.
Rekli bi neki da samo luđak sije u mraku, ali bogobojazni zna da Gospodin ne ostavlja pobožnike svoje, one koji mu se svim srcem vrate. Potoci negepski su skoro uvijek suhi, ali zimi naglo nabujaju i oplođuju zemlju. Tako Gospodin svojim milosrđem natapa zemlju u koju je posijano sjeme obraćenja, te ono rađa stostruk plod i pokajnik se vraća s pjesmom noseći u rukama snoplje vjere.
Brate, ako zapadneš u grijeh, nemoj se predati. Obrađuj zemlju. Bez prestanka sij sjeme i moli Gospodara žetve da provrve potoci i natope zemlju. Da osvane Sunce nad poljem tvoga života i da svojom toplinom i svojim svjetlom omogući rast posijanoga. I tada ćeš sa zahvalnošću u rukama držati plodove svoga rada. Te plodove podijeli s drugima da se i oni nasite i da vide silna djela kojima te Gospodin obradova.
http://www.youtube.com/watch?v=Tp4r4MWmaEk
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
Zaista, ova zarobljenost duha je gora od fizičkog ropstva. Tada život postaje muka, raste netrepeljivost prema bližnjima, zapostavljaju se dužnosti, nema se vremena za potrebno, polako se gubi tlo pod nogama i propada se u tamnicu grijeha. U toj samici čovjek ima dvije mogućnosti. Naviknuti se na mrak i prepustiti se ravnodušnosti ili, svjestan jada u koji je dospio, sijati u suzama sjeme obraćenja i čekati da ga obasja Mlado sunce s visine.
Rekli bi neki da samo luđak sije u mraku, ali bogobojazni zna da Gospodin ne ostavlja pobožnike svoje, one koji mu se svim srcem vrate. Potoci negepski su skoro uvijek suhi, ali zimi naglo nabujaju i oplođuju zemlju. Tako Gospodin svojim milosrđem natapa zemlju u koju je posijano sjeme obraćenja, te ono rađa stostruk plod i pokajnik se vraća s pjesmom noseći u rukama snoplje vjere.
Brate, ako zapadneš u grijeh, nemoj se predati. Obrađuj zemlju. Bez prestanka sij sjeme i moli Gospodara žetve da provrve potoci i natope zemlju. Da osvane Sunce nad poljem tvoga života i da svojom toplinom i svojim svjetlom omogući rast posijanoga. I tada ćeš sa zahvalnošću u rukama držati plodove svoga rada. Te plodove podijeli s drugima da se i oni nasite i da vide silna djela kojima te Gospodin obradova.
http://www.youtube.com/watch?v=Tp4r4MWmaEk
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
