Naše življenje je stalno opredjeljenje za Krista iz kojeg proizlazi radost hodočašća u dom Gospodnji.
Ps 122, 1-2.4-9
Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Odmah na početku došašća upućeni smo na aktivno iščekivanje Gospodinova dolaska. Došašće je hod prema vječnosti. Vječnosti koja se uprisutnila u vremenu i tako posvetila ovo naše zemaljsko hodočašće. Kao vjernici pozvani smo na put prema novom Jeruzalemu, trajnom Jeruzalemu, nerukotvorenom. Taj novi Jeruzalem će sići s neba. Ne zna se ni dana ni časa. Samo će oni koji budu budni u vjeri imati pristup vratima grada.
Budnost vjere nije nešto što je zamorno, nešto što umara cijelog čovjeka kao nekakva izvaredna situacija koja troši snagu potrebnu za ostale životne funkcije. Ona je trajno čovjekovo opredjeljenje za Krista. Čovjek koji se odluči ići za Kristom nikad ne spava. Uvijek je budan i uvijek je u iščekivanju Gospodina. Kao kad se zaljubljeni mladenci očekuju. Iščekivanje možda traje dugo, ali je održavano ljubavlju i povjerenjem. To dvoje daje snagu i radost čekanju. I kad se sastanu, u zaborav pada sva ona napetost iščekivanja, jer su sjedinjeni u ljubavi.
U Novom zavjetu na mnogim mjestima možemo pročitati govor o Crkvi kao o zaručnici ili Kristu kao zaručniku. Isus uistinu svoje vjerne za ruku vodi k vječnom ispunjenju. U njemu jedino možemo svi biti jedno. On ispravlja sve razlike koje nas udaljavaju jedne od drugih. On čini da mi mnogi postanemo jedno tijelo kojemu je on glava. Građevina kojoj je on temelj. On nas sve vodi u nebeski Jeruzalem, u novo stanje u kojem će prevladavati mir i pravednost.
Naše življenje je stalno opredjeljenje za Krista iz kojeg proizlazi radost hodočašća u dom Gospodnji.
http://www.youtube.com/watch?v=e0jLC_QrIQQ
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
Budnost vjere nije nešto što je zamorno, nešto što umara cijelog čovjeka kao nekakva izvaredna situacija koja troši snagu potrebnu za ostale životne funkcije. Ona je trajno čovjekovo opredjeljenje za Krista. Čovjek koji se odluči ići za Kristom nikad ne spava. Uvijek je budan i uvijek je u iščekivanju Gospodina. Kao kad se zaljubljeni mladenci očekuju. Iščekivanje možda traje dugo, ali je održavano ljubavlju i povjerenjem. To dvoje daje snagu i radost čekanju. I kad se sastanu, u zaborav pada sva ona napetost iščekivanja, jer su sjedinjeni u ljubavi.
U Novom zavjetu na mnogim mjestima možemo pročitati govor o Crkvi kao o zaručnici ili Kristu kao zaručniku. Isus uistinu svoje vjerne za ruku vodi k vječnom ispunjenju. U njemu jedino možemo svi biti jedno. On ispravlja sve razlike koje nas udaljavaju jedne od drugih. On čini da mi mnogi postanemo jedno tijelo kojemu je on glava. Građevina kojoj je on temelj. On nas sve vodi u nebeski Jeruzalem, u novo stanje u kojem će prevladavati mir i pravednost.
Naše življenje je stalno opredjeljenje za Krista iz kojeg proizlazi radost hodočašća u dom Gospodnji.
http://www.youtube.com/watch?v=e0jLC_QrIQQ
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
