Danas je pravi učenik onaj koji uspije, pored sve zavodljivosti i svih lakih putova, kročiti onim putom kojeg je označio Krist: putom spoznanja Istine.
Ps 34, 2-3.17-19.23
Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih
i neće platiti tko god se njemu utječe.
Bog uvijek gleda na siromaha i polačenog. Kao brižni Otac pazi na svoju djecu koju pritišću mnoge nevolje. A pravednik uistinu ima mnogo nevolja. Nije lako prolaziti kroz ovaj svijet u pravednosti pred Bogom i ljudima. Nije lako, ali smo pozvani na to. Krist nam je ostavio pravi primjer i upućeni smo ići njegovim stopama. Njegov nauk su moćnici popljuvali, a njega – kao pravog jadnika – osudili i pribili na križ.
Tako, ako je Bog dopustio da sam njegov Jedinac pati, sigurno je da ćemo i mi biti u svome životu patnici. Jer, uistinu nam je kroz mnoge nevolje proći. Možda danas ovakve riječi zvuče arhaično i neprikladno vremenu. Ta tko danas tako trpi i koga se pribija na križ? Zar nisu prošla vremena slavnih kršćanskih mučenika? Nisu. Zaista, danas se pravednici ne muče toliko tjelesnim mukama i ne mjeri se tako njihova sigurnost i privrženost Istini.
Danas je pravi učenik onaj koji uspije, pored sve zavodljivosti i svih lakih putova, kročiti onim putom kojeg je označio Krist: putom spoznanja Istine. A to nije put nijekanja ili put na kojem je nevažno stavljeno ispred važnog. To je put na kojem nam se daje milost spoznanja Istine i suživot s tražiteljima. To je ono bitno i to je ono spasonosno: za Bogom svojim s braćom svojom hoditi.
I možda ćemo u očima drugačijih izgledati kao neki jadnici koji se uzdaju u zavaravajuću ispraznost i koji, kako često govore, očekuju spas od nepostojećeg i dalekog boga. Jer da je pravi Bog i pravi stvoritelj, ne bi dopustio da se muče i da ga kao zalutale ovce traže. No, Gospodin izbavlja duše slugu svojih i ne će platiti tko god se njemu utječe. Naša plaća nije ovdje na zemlji, mi zgrćemo blago sebi na nebesima, tamo gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju.
Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan. Stoga blagoslivljaj Gospodina u svako doba i neka ti njegova hvala bude uvijek na ustima. Nemoj se zastidjeti i nemoj da ti nevažno bude ispred važnoga ili prividno ispred onoga stvarnoga. Utječi se Trojedinome Bogu i njemu upravljaj svoju molitvu. Gospodin te čuje.
https://www.youtube.com/watch?v=Z9TQh6Ls3k0
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
Tako, ako je Bog dopustio da sam njegov Jedinac pati, sigurno je da ćemo i mi biti u svome životu patnici. Jer, uistinu nam je kroz mnoge nevolje proći. Možda danas ovakve riječi zvuče arhaično i neprikladno vremenu. Ta tko danas tako trpi i koga se pribija na križ? Zar nisu prošla vremena slavnih kršćanskih mučenika? Nisu. Zaista, danas se pravednici ne muče toliko tjelesnim mukama i ne mjeri se tako njihova sigurnost i privrženost Istini.
Danas je pravi učenik onaj koji uspije, pored sve zavodljivosti i svih lakih putova, kročiti onim putom kojeg je označio Krist: putom spoznanja Istine. A to nije put nijekanja ili put na kojem je nevažno stavljeno ispred važnog. To je put na kojem nam se daje milost spoznanja Istine i suživot s tražiteljima. To je ono bitno i to je ono spasonosno: za Bogom svojim s braćom svojom hoditi.
I možda ćemo u očima drugačijih izgledati kao neki jadnici koji se uzdaju u zavaravajuću ispraznost i koji, kako često govore, očekuju spas od nepostojećeg i dalekog boga. Jer da je pravi Bog i pravi stvoritelj, ne bi dopustio da se muče i da ga kao zalutale ovce traže. No, Gospodin izbavlja duše slugu svojih i ne će platiti tko god se njemu utječe. Naša plaća nije ovdje na zemlji, mi zgrćemo blago sebi na nebesima, tamo gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju.
Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan. Stoga blagoslivljaj Gospodina u svako doba i neka ti njegova hvala bude uvijek na ustima. Nemoj se zastidjeti i nemoj da ti nevažno bude ispred važnoga ili prividno ispred onoga stvarnoga. Utječi se Trojedinome Bogu i njemu upravljaj svoju molitvu. Gospodin te čuje.
https://www.youtube.com/watch?v=Z9TQh6Ls3k0
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
