Šutnja me podsjeća kako svaka riječ ima svoju povijest, svoje danas i svoje sutra. Riječ djeluje u trenutku; međutim, kreativna riječ često otvara budućnost, nove horizonte. Kako bi ta riječ mogla biti sjeme ona treba tišinu.
_______preveo s njemačkog jezika: fra Stanko
Šutnja me podsjeća kako vrijednost jedne riječi ne leži samo u opisujućem sadržaju, u onome „što“. Često je važnije ono „kako“. Kako se razumije ta riječ? I tko je čovjek koji izgovara riječ?
Jedino tišina mi omogućuje razumjeti smisao riječi i čovjekovo srce.
Samo kroz razmišljanje u šutnji shvaćam da iz mojeg srca i iz mojih usta može izići i zlo. Jedino u tišini bivam osposobljen opraštati zlo koje se nanijelo meni.
Šutnja me podsjeća kako bi danas bio slobodniji da nisam jučer izgovarao nepromišljene riječi, i kako mi današnji nepromišljeni govor sutra može donijeti okove.
Šutnja mi stavlja u sjećanje, da me ponavljanje već rečenog i napisanog može ugušiti kao lavina. Tišina mi dopušta duboko disanje.
Šutnja je često uvjerljiviji znak solidarnosti kad je netko u muci nego govor.
U tišini čujem poziv: „smiješ, jer si ljubljen.“ Riječ „moraš“ nije izvorna riječ za poziv.
Tišina je kao gusjenica u kojoj sazrijeva leptir. Ona je kao oblak u kojoj se oblikuje munja.
Šutnja, to je strahopoštovanje pred pravom, a ponajviše pravednom riječi. Ona je izvor za nove ideje, humus novih oduševljenja.
Šutnja me opominje da pazim na tuđe, a pogotovo na vlastite granice.
U tišini čujem poziv da stojim iza sebe, učim slušati glas svoga srca koji može rasti u melodiju tako da se i drugi mogu štimati po njemu.
U tišini se umiruje moja žalost, a raste nova hrabrost. U tišini se crnilo pretvara u osmijeh, otupjelost u hvalospjev, a nijemost u molitvu nade.
Hermann Schalück
Hermann Schalück
