Oni su osobita bića.
Kad optimisti naiđu na široku rijeku pesimista, iznenada dobivaju druga imena: luđaci koji žive mimo stvarnosti; naivčine koji nemaju blagog pojma; sanjari koji se utječu utopijama. Pesimisti sebe nazivaju realistima koji objema nogama stoje na čvrstom tlu činjenica, a zapravo su duboko zagazili u prljavštinu svijeta.
Optimisti kreću na put. Na sunčanu stranu. Prema zemlji gdje se može živjeti. Optimisti vjeruju u plodove Duha: ljubav i radost, strpljivost i vjernost, prijateljstvo i dobrotu. Pesimisti nisu nikada kušali od ovih plodova, i umiru prije nego su uistinu mrtvi. Preživjet će samo optimisti.