Svakako, korizma za nas kršćane ne smije postati dio folklora, u što ćemo se moći uvjeriti ovih dana u našem, hrvatskom tisku, već ona mora biti inspirirana vjerom. Korizma je poziv na obraćenje, a svoj vrhunac dobiva u uskrsnom otajstvu.
Obratite se i vjerujte Evanđelju,(Mk 1, 15) Isusove su riječi kojima nas Crkva u liturgiji Čiste srijede ili Pepelnice uvodi u korizmeno vrijeme. Korizma (lat. quadragesima – četrdesetnica) je vrijeme priprave za slavlje uskrsnog otajstva: Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Traje četrdeset dana, po uzoru na Isusov četrdesetdnevni post i kušnju u pustinji, kao pripravu za javno djelovanje. Imajući pred očima Isusovu muku i smrt, cijenu našeg otkupljenja, kršćanin u korizmi postaje svjestan svoje grešnosti i ograničenosti pred Bogom. Zato se u pobožnosti Križnog puta i drugim korizmenim pobožnostima stalno naglašava Božja ljubav na križu, naša nezahvalnost na daru otkupljenja, koja se očituje grešnim životom, te poziv na pokoru i obraćenje. Korizmeni poziv obrati se ima za cilj odvratiti čovjeka od grijeha, pomiriti ga s Bogom i učiniti ga osjetljivim za potrebe drugog čovjeka. Kršćani to ostvaruju različitim pobožnim praksama, od kojih su najčešće ove tri:
-Molitvom koja nas povezuje s Bogom;
-Postom koji oslobađa čovjeka od suvišnoga i loših navika, te ga čini osjetljivim za potrebe drugoga;
-Djelima milosrđa prema potrebnima.
Sv. Petar Krizolog o ovom kaže: Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedino su uzajamni izvor života. Duša je, naime, molitve post, a život posta milosrđe. To neka nitko ne dijeli, jer se ne da odvojiti.
U ovome se treba čuvati kvasca farizejskoga, tj. licemjerja. Sjetimo se što reče Isus:
"Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. (…) Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. (Mt 6, 1a. 3-4a)
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. (…) Ti, naprotiv, kad moliš uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu, koji je u skrovitosti. (Mt 6, 5a. 6a)
I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. (…) Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti." (Mt 6, 16a. 17-18a)
Svakako, korizma za nas kršćane ne smije postati dio folklora, u što ćemo se moći uvjeriti ovih dana u našem, hrvatskom tisku, već ona mora biti inspirirana vjerom. Korizma je poziv na obraćenje, a svoj vrhunac dobiva u uskrsnom otajstvu. Kao što bi Isusova muka i smrt ostale nedorečene bez uskrsnuća, tako i naša pokora bez događaja uskrsa ne bi imala smisao. Tko vjeruje u uskrsnuće ima novi pogled na svijet. Za njega trpljenje i patnja dobivaju smisao i vrijednost kroz Isusov križ i on zna da je to vrijedno u očima Božjim koji ne ostavlja patnika, nego mu daruje snagu i dioništvo u Isusovu uskrsnuću.
Karakter korizme, možda, će najbolje iskazati zborna molitva petka prvog korizmenog tjedna, ona neka bude naša zajednička želja i molitva:
Gospodine, daj da nas korizmena obnova pripravi na Vazam.
Prihvatili smo tjelesno odricanje.
Nek urodi duhovnim plodom.
Fra Stipan
