Bog ne napušta čovjeka, ne prepušta ga sama sebi. Nije daleki Bog, nego je Otac pun milosrđa.
Ps 103, 1-4.6-8.11
Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Ovo korizmeno vrijeme je vrijeme obraćenja. Sami obred pepeljanja na početku korizme čovjeka budi iz uspavanosti života. Događa se nešto drukčije, različito od onoga uhodanoga. Orgulje se stišavaju, a liturgijski tekstovi pozivaju na obraćenje, na zaokret i vraćanje izvoru, kako bismo u noći bdijenja, kroz tišinu i mrak, došli do svjetla, do radosti života.
Ovaj psalam pjeva o Božjoj ljubavi. Pjeva ga srce onoga koji se na putu okrenuo i sada kreće na početak. Pri tom svom povratku promatra put kojim je bio koračao, vidi sve svoje slabosti, sporedne putove na koje je bio zalazio sve dok Bog nije upravio njegove korake pravim stazama. I kako da duša ne zahvali Stvoritelju na tolikoj dobroti, na tolikim djelima milosti? Kako da ne blagoslivlje Gospodina? Kako da ga ne voli? Kad je posrnuo i kad se slabostima svojim vodio, Bog ga nije samo promatrao. On ga je podigao, rukom snažnom vodio ga je. Zato mu kliče duša i pjesmom ga slavi!
Važno je znati stati na putu života i sagledati kamo sam usmjerio svoj život. Koračam li s Gospodinom? Izraelski se narod u svojim molitvama uvijek sjećao Božjih djela, u kojima je on jakom rukom vodio svoj narod. Od potlačenosti u Egiptu, preko Mojsija, kroz opasnost pustinje do obećane zemlje. U teškoćama prisjećanje na Božja dobročistva rađa još većom nadom u ponovno očitovanje Božje milosti.
Bog ne napušta čovjeka, ne prepušta ga sama sebi. Nije daleki Bog, nego je Otac pun milosrđa. Ne pokazuje svoju različitost od ljudi zastrašujućim djelima, nego svoju veličinu očituje u milosrđu i praštanju. Svoju svetost čovjeku objavljuje tako da ga pere od svih nečistoća i daje mu novo srce, nov duh udahnjuje u njega. Stvara novog čovjeka.
http://www.youtube.com/watch?v=chgoe9XMEXY
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
Ovaj psalam pjeva o Božjoj ljubavi. Pjeva ga srce onoga koji se na putu okrenuo i sada kreće na početak. Pri tom svom povratku promatra put kojim je bio koračao, vidi sve svoje slabosti, sporedne putove na koje je bio zalazio sve dok Bog nije upravio njegove korake pravim stazama. I kako da duša ne zahvali Stvoritelju na tolikoj dobroti, na tolikim djelima milosti? Kako da ne blagoslivlje Gospodina? Kako da ga ne voli? Kad je posrnuo i kad se slabostima svojim vodio, Bog ga nije samo promatrao. On ga je podigao, rukom snažnom vodio ga je. Zato mu kliče duša i pjesmom ga slavi!
Važno je znati stati na putu života i sagledati kamo sam usmjerio svoj život. Koračam li s Gospodinom? Izraelski se narod u svojim molitvama uvijek sjećao Božjih djela, u kojima je on jakom rukom vodio svoj narod. Od potlačenosti u Egiptu, preko Mojsija, kroz opasnost pustinje do obećane zemlje. U teškoćama prisjećanje na Božja dobročistva rađa još većom nadom u ponovno očitovanje Božje milosti.
Bog ne napušta čovjeka, ne prepušta ga sama sebi. Nije daleki Bog, nego je Otac pun milosrđa. Ne pokazuje svoju različitost od ljudi zastrašujućim djelima, nego svoju veličinu očituje u milosrđu i praštanju. Svoju svetost čovjeku objavljuje tako da ga pere od svih nečistoća i daje mu novo srce, nov duh udahnjuje u njega. Stvara novog čovjeka.
http://www.youtube.com/watch?v=chgoe9XMEXY
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
