Hoditi radosno

Neka naš život bude radostan hod prema domu Gospodnjem, prema novom Jeruzalemu.

 Ps 122, 1-5

Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodnji!«
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja.

Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.




Jeruzalem je za sve Židove bio centar. U njemu se, iznad svih političkih i društvenih tijela, nalazio veličanstveni hram, koji je bio slika i sigurnost Božje prisutnosti u narodu. Kako Židovi molitve započinju prisjećanjem prošlosti tako je zapravo sama molitva radost i zahvala zbog Jahvinih djela kroz povijest. Onda nas ni ne čudi tolika radost hodočasnika koji hrli u Jeruzalem. Obradovan pozivom ne čeka, nego mu noge već stoje na vratima grada. Radost obuzima jeruzalemske hodočanike. Radost zbog susreta sa živim Bogom. Radost jer je Bog još uvijek prisutan u narodu, još uvijek je Bog u svom svetom hramu.

Tamo uzlaze sva plemena Izraelova. Ondje su svi oni jedno. Nema podjela. Ondje je kralj iz Davidove loze. Kralj koji je ujedno i sudac, te svi iz Jeruzalema odlaze pravedniji i pomireni. Stoga, možemo samo zamisliti kolika je tuga i tjeskoba nastala u židovskom narodu kad im je razoren hram. Kad je sa zemljom sravljena njihova radost. Gdje je sada Bog? Gdje se klanjati, gdje moliti? Kakav li je samo bio taj prijelom, nauk što ga je Isus naučavao među Židovima! Oni koji su bili pripravni, koji nisu usmjeravali Božji plan, nego su se dali usmjeriti, odsada se klanjanju u duhu i istini. Krist postaje i hram i žrtva i svećenik. Očekivani Mesija iz roda Davidova, pomazanik – Kralj – stigao je i vodi svoj narod prema Božjem kraljevstvu.

Na kraju dana, kad popadaju zemaljska kraljevstva i vladalačke strukture, kad iščeznu zemlja i nebo, oni koji su pozvani na život vidjet će novo nebo i novu zemlju (Otk 21,1). Novi grad Jeruzalem gdje silazi poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža (21,2). U njemu umjesto hrama bit će Krist. On će biti u sredini, on će biti srce grada. On će svijetliti i mraka više ne će biti. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju (21,4). Narodi će hoditi u njegovu svjetlu, zemaljski će kraljevi donijeti u nj svoju raskoš (21,24). Ništa nečisto nikada ne ću u nj ući: nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji stoje upisani u Janjetovoj knjizi života (21,27).

Neka naš život bude radostan hod prema domu Gospodnjem, prema novom Jeruzalemu.

https://www.youtube.com/watch?v=16lqF8kptuY

autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić