Liturgija Velikog petka prožeta je temom mučeništva koje prethodi slavnoj pobjede, čemu je svjedok liturgijska crvena boja. Osobito je snažna gesta prostracije svećenika predslavitelja obreda koja označuje duboku počast ogoljenom oltaru, Kristu koji je za nas predan.
Povijest vazmenog otajstva može se promatrati, prema tzv. teologiji vrta, od vrta zajedništva praroditelja, Adama i Eve, sa Stvoriteljem, pa sve nanovo do vrta gdje Isus bijaše raspet i pokopan (Iv 19, 41). Na osobit su način događaji Velikog petka vezani za vrt, gdje se Isus znoji krvavim znojem, te za Golgotu, gdje umire raspet na križu. U vrtu će Marija Magdalena vidjeti Uskrslog Krista, vrtlara koji grešno čovječanstvo ponovno vraća u zajedništvo sa Stvoriteljem, a preko drva križa na kojem je raspet.Isto vazmeno otajstvo 'obredno' je smješteno u vazmeno trodnevlje. Drugi dan trodnevlja jest petak Muke Gospodnje. Danas vjernici poste ne radi posta samoga, ili iz pokore. Oznaka ovog posta je bitno vazmena, jer se slavi prelazak od muke ka uskrsnuću i životu. Svjesni svega rečenoga vjernici su još u prva vremena, u rano jutro petka pohađali Golgotu klanjajući se Gospodinovu križu i Muci, a u popodnevnim bi satima slavili službu Riječi s navještajem Muke.
Liturgija Velikog petka prožeta je temom mučeništva koje prethodi slavnoj pobjede, čemu je svjedok liturgijska crvena boja. Osobito je snažna gesta prostracije svećenika predslavitelja obreda koja označuje duboku počast ogoljenom oltaru, Kristu koji je za nas predan. Ovakvo, tiho i dostojanstveno pristupanje oltaru i početak obreda već dovoljno kazuju; da Veliki petak nije dan duboke i bezizlazne tuge, već svjesnog razmatranja Ishodišta našega spasenja; Muke Gospodinove.
I čitanja današnjega dana govore o Kristu koji ''ponese grijehe mnogih na sebi'', te o istom Kristu koji je ''ovjerovljeni Veliki svećenik'', začetnik ljudskog spasenja. Stoga vjernici ovoga dana mole za sve ljude; za Židove, za one koji vrše vlast u svijetu, za one koji i ne vjeruju u Krista…, baš onako kako je sam Gospodin rekao. On je, prije spomenute ''grijehe mnogih'' ponio na križ kojemu u obredu ''klanjanja Križu'' vjernici s poštovanjem prilaze na svećenikov zaziv ''Evo drvo križa…, dođite, poklonimo se…''. Dok puk odaje počast Križu pjevaju se Prijekori, Puče moj (Improperies), sastavljeni od Gospodnjih upita ''…što učinit tebi…?'', a za sva dobra koja je učinio biva predan da se razapne. Zasigurno najdublje ovakvu tematiku može dočarati melodija gregorijanskog korala, koji je proistekao iz krila same Crkve, koja se kaje za sve nepravde i zla, te kliče i moli za oprost svoga Gospodina.
Obredi velikog petka završavaju svetom pričešću vjernog puka. Nakon što se u tišini, kojom je znakovito prožeto čitavo Trodnevlje, raziđu, vjernici i čitava Crkva ostaju u iščekivanju Uskrsnuća.
Prema članku A. CRNČEVIĆ; Vazmeno trodnevlje - tri trenutka jednog Dana (ŽV, IV., 2007.) i I. ŠAŠKO; PSS (GK, Zg., 2004)