Gospodinom vođeni

Trajni spomen na sebe Krist nam je ostavio u svetoj euharistiji i u njoj nam se uvijek iznova daruje prostirući svakodnevno trpezu na kojoj blagujemo tijelo i krv samoga Krista.

Ps 23, 1-6

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

     Stazama pravim on me upravlja
     radi imena svojega.
     Pa da mi je i dolinom smrti proći,
     zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
     Tvoj štap i palica tvoja
     utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.


     Dobrota i milost pratit će mene
     sve dane života moga.
     U Gospodnjem ću domu prebivati
     kroz dane mnoge.

 

Mnogi su oni kojima ovaj psalam donosi utjehu. Utjeha je tu zbog sigurnosti u Krista, dobrog Pastira koji svojom palicom od svoga stada odvraća vukove i ostale napasnike i koji svojim pastirskim štapom pokazuje pravi put. On uistinu zna pravi put. On je prije vjekova i u ovom našem vremenu i prostoru za nas je prošao kroz dolinu smrti da bi, kao Prvak uskrsnuća, bio onaj koji zna siguran put, kao onaj koji je pobijedio smrt, koji je 'bio tamo' i tako nam osigurao sigurnost putovanja s njime – život.

Reći Gospodin je pastir moj u iskrenosti srca može samo onaj tko je potpuno uronjen u Krista. To i govori ovaj psalam nama kršćanima. Krist nas vodi na izvore vode. Sve nas je jednom doveo do krsnog zdenca u kojem smo, preporođeni, okrijepili dušu postavši nova stvorenja u Krista obučena – kršćani. Kako li su samo ushićeno katekumeni nekada pjevali ovaj psalam iščekujući svoje krštenje…

Trajni spomen na sebe Krist nam je ostavio u svetoj euharistiji i u njoj nam se uvijek iznova daruje prostirući svakodnevno trpezu na kojoj blagujemo tijelo i krv samoga Krista. To je ona snaga koja nas jača i od koje neprijatelji bježe. Sigurnost je u zajedništvu oko Krista pastira. Onaj koji srcem i vjerom pristupa stolu Kristovu cijelim svojim bićem odaje: Gospodin je pastir moj.

U sakramentu potvrde svetim smo uljem pomazani i primili smo Duha Svetoga. On, koji je poslan od Oca i Sina uvodi nas u svu istinu i dariva nas obilnim darovima od koji se čaša naša prelijeva. I zaista, onaj koji gradi s Kristom na čvrstoj stijeni obiluje mnogim darovima, dobrota i milost ispunjanju njegove dane, a vjera ga smjera domu Gospodnjemu. On ni ne treba govoriti, ta svi vide da je Gospodin pastir njegov!

Želim da nam Gospodin svima bude pastir. Tada ćemo zajedno pjevati: Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti! (Ps 133,1) I ne ćemo oskudijevati!

autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić