Gospodin dolazi, dolazi suditi zemlji. Sudit će krugu zemaljskom po pravdi i pucima po pravici.
Ps 98, 5-9
Gospodin dolazi suditi pucima po pravici.
Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!
Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
Rijeke nek plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!
Jer Gospodin dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Sudit će krugu zemaljskom po pravdi
i pucima po pravici.
U našem vremenu pojam suda i suđenja razumijeva se kao neki strašni sud. To smo u neku ruku naslijedili od naših prethodnika iz srednjeg vijeka koji su dan Gospodinova dolaska označili danom gnjeva, nasuprot prvoj Crkvi koja je s radošću iščekivala Gospodinov ponovni dolazak. Na sudu nas uvijek očekuje presuda. Kakva će ona biti pitanje je nas samih: kakvi smo mi zapravo bili?
U psalmu primjećujemo kako je sav obojen vedrim bojama. Poziva se narod da Gospodinu pjeva uz glazbala, da ga dočekaju kao kralja, jer on to i jest. Najsvečanija glazbala, najljepše pjesme, plesovi, sve najljepše što je izrodilo ljudstvo u svojoj kreativnosti, koja je sam Božji dar, stavlja se pred Gospodina. Njega se dočekuje kao uzvišenog kralja. On ovdje nije kralj pred kojim svi drhte i strepe. On je ovdje ljubljeni kralj. Savršeni, ljupki vladar, na kojega sami pomisao rađa ushićenjem i zbog kojega se ostavlja sav posao kako bi mu se izašlo u susret i dočekalo ga. Svi žele biti dio povorke koja dočekuje svoga kralja, ujedno i suca.
Gospodin nije samo vladar i kralj ljudi. On je i stvoritelj svega stvorenja. On drži sve na okupu. Od njega je sve. Stoga i more huči sa svim stvorenjima svojim i hvali Gospodinov dolazak. Rijeke plješću rukama, a brda se raduju. Cijela zemlja se uzbibala i u slavljeničkom zanosu ide u susret Gospodinu. Sva stvorenja, udružena, hrle svojem stvoritelju i svi mu daju hvalu onime što su primili od njega. Bog nije gospodar samo Izraela, samo jednog naroda. On je stvorio sve narode, cijelu zemlju i sve što je vidljivo i nevidljivo. I sve njemu služi, u ljubavi. I on se otvara prema svima, kako bi svi u njemu našli spasenje. Stoga tolika radost koja je obuzela sve stvorenje.
Gospodin dolazi suditi po pravdi. Njegov sud može biti jedino u pravdi. On je pravedan i u njemu nema nimalo nepravde - jer on ljubi, a ljubav ne podnosi nepravdu. Tamo gdje je nepravda, tamo nema ljubavi. Moglo bi se reći da Bog zapravo sudi u ljubavi. Ta on je sama ljubav, pa je samim time i svako njegovo djelovanje čin ljubavi.
Bog je u našoj povijesti spasenja djelovao preko proroka kad bi u svome narodu vidio izopaćenost i nepravdu. Morao je djelovati, jer je na neki način sam sebe osudio ljubavlju u savezu sa svojim narodom. Ljubav mu ne dopušta nedjelovanje. Ljubav prema narodu ga nuka spasiti one potlačene i sve na koje su se obrušili moćnici naroda. Stoga je on spreman i na velike i strašne poteze koji će na vanjski izgled oslabiti narod, ali će ostati onaj Ostatak dobrog i poniznog naroda koji još uvijek umije ljubiti, koji još uvijek ne zatvara oči nad krvoprolićem i koji se još uvijek užasava od nepravde.
Kakav smo mi narod? Gledamo li mirno nepravdu među nama? Jesmo li spremni dočekati Gospodina? Hoće li njegov dolazak za nas biti spasenje ili osuda? Nemojmo, braćo, da nas pretekne more i da nas nadglasaju rijeke i ostala stvorenja o dolasku Gospodinovu. Ljubimo danas, ljubimo uvijek, jer od Boga smo pozvani na ljubav. I samo ćemo u ljubavi biti suđeni. Božja ljubav je njegovo smilovanje. Smiluj nam se, Gospodine, Isuse!
https://www.youtube.com/watch?v=PpF3g9WFhu8
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
U psalmu primjećujemo kako je sav obojen vedrim bojama. Poziva se narod da Gospodinu pjeva uz glazbala, da ga dočekaju kao kralja, jer on to i jest. Najsvečanija glazbala, najljepše pjesme, plesovi, sve najljepše što je izrodilo ljudstvo u svojoj kreativnosti, koja je sam Božji dar, stavlja se pred Gospodina. Njega se dočekuje kao uzvišenog kralja. On ovdje nije kralj pred kojim svi drhte i strepe. On je ovdje ljubljeni kralj. Savršeni, ljupki vladar, na kojega sami pomisao rađa ushićenjem i zbog kojega se ostavlja sav posao kako bi mu se izašlo u susret i dočekalo ga. Svi žele biti dio povorke koja dočekuje svoga kralja, ujedno i suca.
Gospodin nije samo vladar i kralj ljudi. On je i stvoritelj svega stvorenja. On drži sve na okupu. Od njega je sve. Stoga i more huči sa svim stvorenjima svojim i hvali Gospodinov dolazak. Rijeke plješću rukama, a brda se raduju. Cijela zemlja se uzbibala i u slavljeničkom zanosu ide u susret Gospodinu. Sva stvorenja, udružena, hrle svojem stvoritelju i svi mu daju hvalu onime što su primili od njega. Bog nije gospodar samo Izraela, samo jednog naroda. On je stvorio sve narode, cijelu zemlju i sve što je vidljivo i nevidljivo. I sve njemu služi, u ljubavi. I on se otvara prema svima, kako bi svi u njemu našli spasenje. Stoga tolika radost koja je obuzela sve stvorenje.
Gospodin dolazi suditi po pravdi. Njegov sud može biti jedino u pravdi. On je pravedan i u njemu nema nimalo nepravde - jer on ljubi, a ljubav ne podnosi nepravdu. Tamo gdje je nepravda, tamo nema ljubavi. Moglo bi se reći da Bog zapravo sudi u ljubavi. Ta on je sama ljubav, pa je samim time i svako njegovo djelovanje čin ljubavi.
Bog je u našoj povijesti spasenja djelovao preko proroka kad bi u svome narodu vidio izopaćenost i nepravdu. Morao je djelovati, jer je na neki način sam sebe osudio ljubavlju u savezu sa svojim narodom. Ljubav mu ne dopušta nedjelovanje. Ljubav prema narodu ga nuka spasiti one potlačene i sve na koje su se obrušili moćnici naroda. Stoga je on spreman i na velike i strašne poteze koji će na vanjski izgled oslabiti narod, ali će ostati onaj Ostatak dobrog i poniznog naroda koji još uvijek umije ljubiti, koji još uvijek ne zatvara oči nad krvoprolićem i koji se još uvijek užasava od nepravde.
Kakav smo mi narod? Gledamo li mirno nepravdu među nama? Jesmo li spremni dočekati Gospodina? Hoće li njegov dolazak za nas biti spasenje ili osuda? Nemojmo, braćo, da nas pretekne more i da nas nadglasaju rijeke i ostala stvorenja o dolasku Gospodinovu. Ljubimo danas, ljubimo uvijek, jer od Boga smo pozvani na ljubav. I samo ćemo u ljubavi biti suđeni. Božja ljubav je njegovo smilovanje. Smiluj nam se, Gospodine, Isuse!
https://www.youtube.com/watch?v=PpF3g9WFhu8
autor meditativno-glazbenog uratka: fra Zvonimir Pavičić
