Unatoč stavu današnjega navodno modernoga društva da je važnije posjedovati nego biti, duhovna hrana je ono bez čega ne možemo živjeti u punom smislu riječi i to bi nam korizma trebala pokazati. Ovo je milostivo vrijeme kada treba (ako već nismo) napraviti veliki preokret u našim životima.
Obrati se i vjeruj evanđelju – čuli smo iz svećenikovih usta na sam dan Pepelnice. Obratiti se i vjerovati dva su jako zahtjevna glagola ako ih namjeravamo uistinu primijeniti na život. Teško je vjerovati, a još se teže obratiti. Volite li korizmu? Čudno pitanje, ali mnogi pod korizmom podrazumijevaju suvremeno naricanje, jad, tugu i žalost čemu pridonose i tužne pjesme tijekom euharistijskoga slavlja. No, ljudi zaboravljaju da bez muke nema Uskrsa.Ovih dana svi nas bombardiraju pitanjem nad pitanjima:"Čega si se odrekao u korizmi?" Stvarno se naslušamo svakakvih odgovora, a većina, što iz pretvaranja, što iz umišljene potrebe, daje odgovor koji površan sugovornik vjerojatno i očekuje: prestat ću pušiti, jesti slatko, piti alkohol i sl. Četrdeset dana pokore onih koji će se odreći slatkiša ili kolača proteći će u neprestanoj podvojenosti i vječnom egzistencijalnom pitanju – uzeti ili ne uzeti, pa kada dođe nedjelja i svršetak korizme – navali svom snagom i troši u još većoj mjeri ono čega se pokušavao odreći u korizmi. Pušači će nažalost nakon četrdeset dana nastaviti još žešće povlačiti otrovne dimove, oni koji su se u dane pokore odrekli žestokog pića nastavit će još češće piti. Rijetko će nam tko odgovoriti da će jednostavno pokušati biti bolji čovjek, odreći se nekih loših navika, mrzovoljnosti, nestrpljivosti, brzopletosti... Zar je to glavna poruka i smisao korizme? Sumnjam. Odricanje je dobro, poželjno, sveto i korisno kao osobna žrtva Bogu, ali sve se polagano pretvara u formalizam ispunjavanja zakona. Jedina se i istinska promjena treba dogoditi u našem srcu koje nas vodi prijateljstvu s Bogom i ljudima.
Zaboravljajući na mnogo puta citirani biblijski navod: "Čovječe, sjeti se da si prah", ljudi veličaju trend ljepote, zdravlja i mladosti. Unatoč stavu današnjega navodno modernoga društva da je važnije posjedovati nego biti, duhovna hrana je ono bez čega ne možemo živjeti u punom smislu riječi i to bi nam korizma trebala pokazati. Ovo je milostivo vrijeme kada treba (ako već nismo) napraviti veliki preokret u našim životima. Ovo plodno razdoblje godine je vrijeme obećanja i nade. Sjetite se da je ljepota i bogatstvo u darivanju: podarimo drugima vedrinu osmjeha, čistih misli, iskrenosti i obilje ljubavi, jer korizma je proljeće života, a ne vrijeme žalosti. Zašto ne iskoristiti priliku da budemo bolji, plemenitiji i sretniji?